Najnovije
Bridž pod maskama (26. veljače 2020. 14:00)
OŠ Rude traži pomoćnika u nastavi! (26. veljače 2020. 13:28)
Kriv je i skuren po 194. put! (25. veljače 2020. 23:13)
Sustav Civilne zaštite dobiva na značaju (25. veljače 2020. 12:11)
Adrianov doprinos bronci (25. veljače 2020. 10:14)
Isključenja struje 26. i 27. veljače (25. veljače 2020. 10:03)
Novo radno vrijeme blagajne Komunalca (25. veljače 2020. 10:02)
Od dječjeg fašnika preko SURLE do Bunkera (24. veljače 2020. 14:29)
Finale 194. Samoborskog fašnika! (24. veljače 2020. 14:13)

Antunova i današnja životna pustinja

17. siječnja 2020.
Komentari isključeni
478 Pregleda

Danas Katolička crkva slavi tzv. zimsko Antunovo, odnosno svetog Antuna opata kojega se od davnina štuje kao zaštitnika gospodarstva i životinjskog blaga. U Samoboru se do danas zadržao običaj slavljenja ovog sveca kojemu dio puka i dalje prinosi darove.

Antun postinjak je živio prije skoro dvije tisuće godina, rodio se i živio u bogatoj obitelji, a pisani tragovi o njemu govore da se u 35. godini, nakon što su mu oba roditelja preminula, obratio i napredovao u vjeri. Svoje imanje razdijelio je siromasima i započeo monaški život. Smatra ga se ocem isposništva i otuda vjerojatno i njegova svetost. Često ga se prikazuje sa zvoncem u ruci koje označava svečevu sposobnost istjerivanja zlih duhova. Zaštitnik je uzgoja svinja i ostale stoke. Svinja koja je uvijek uz njega predstavlja demone, ali je i znak svečeve pobjede nad grijehom i niskim strastima poput proždrljivosti i požude.

U samoborskoj franjevačkoj crkvi središnje misno slavlje u povodu ovog blagdana predvodio je prijepodne prečasni Ivica Cik, samoborski župnik i dekan Samoborsko-okićkog dekanata u koncelebraciji s drugim svećenicima, gvardijanom franjevačkog samostana, fra Nikolom Vukojom, franjevcima Marinom Grbešićem i Tonijem Mutnikom, župnikom Župe Svete Marije Okićke, velečasnim Josipom Vnučecom te samoborskim đakonom Petrom Galekovićem.

-Možda nam se danas, u 21. stoljeću, pomalo smiješnim čini slavljenje jednog tako davnog sveca – rekao je u propovijedi Ivica Cik. Pustinju, u kojoj je svoj život provodio sveti Antun opat, povezao je s pojmom pustinje danas rekavši da tamo, gledajući to iz ovdašnje perspektive, odlazi samo onaj koji je zdrav i koji takav život može podnijeti, ali i onaj koji ima osobnu potrenu da sebe pred Bogom drugačije posloži.

-Ima li pustinje u našem današnjem svakidašnjem vjerničkom životu – pitao je okupljene prečasni Ivica Cik – i dodao: “Pustinja mogu biti naši međuljudski odnosi, kada se udaljujemo jedni od drugih, kada u sebi gajimo osjećaj neprijateljstva ili zavade prema drugom, a pustinja našeg života je i to kada uporno i ustrajno živimo u stanju grijeha i kada odbacujemo poticaj Božje milosti da se ohrabrimo, ispovijedimo, pokajemo i da iznova Boga prizovemo u svoj život da nas hrabri i krijepi svojom milošću. Pustinja je i naš nemar prema molitvi, nezalaganje za slogu i zajedništvo bračnog i obiteljskog života, loš odnos prema okolišu, ali i svemu onom što bi nam trebalo služiti, a ne znamo to iskoristiti.”

Na kraju je Ivica Cik pozvao okupljene vjernike da u svakodnevici svog života, u dobru i u zlu, nastave prepoznavati Božji dodir kao što je do davno osjetio i sveti Antun pustinjak.

Edi Kirschenheuter

Novinarstvom se bavi od 1976. godine. Za Radio Samobor i Samoborske novine počinje raditi 1987. Bio je suradnik-dopisnik Sportskih novosti i Večernjeg lista, te urednik i novinar Radija SVN i Svetonedeljske panorame. Povremeno surađuje s drugim medijima, od Zagreba, preko Dubrovnika, do Sydneya.

Komentari nisu dopušteni.