Bogato hodočašće Stepinčevim putom od Krašića do Lepoglave

28. lipnja 2019.
Komentari isključeni
356 Pregleda

Od petka 21. lipnja, do utorka 25. lipnja, 40-ak hodočasnika prošlo je Stepinčev put od Krašića do Lepoglave prikazujući svoju žrtvu u napornom hodu za proglašenje blaženog Alojzija Stepinca svetim. Hodočašće u dužini oko 120 kilometara organizatori su podijelili na 5 dana u 4 dionice s jednim danom odmora u Nacionalnom svetištu Majke Božje u Mariji Bistrici. Sudionici hodočašća imali su bogat program koji se sastojao od svakodnevne euharistije, molitve, tišine, upoznavanja kulture i povijesti našeg naroda te mnoštva susreta s ljudima koje su sreli tijekom svog hodočašća. Organizatori pohoda bile su dvije laičke udruge koje djeluju u Samoboru: uduga Ekosspiriuts i Bratovština svetog Jakova apostola, a njima su se pridružili i skauti Zagrebačke nadbiskupije. Čitav put osmislili su Radovan Librić, Denis Nikola Kulišić i Petar Šimunić iz ovih udruga uz podršku brojnih članova. Organizatori su svaki dan predvidjeli kuhani obrok koji je spremala Anica Jurinjak uz veliku pomoć Josipa Živičnjaka i Domagoja Pudelka. Sudionici su na kraju susreta svjedočili da su kroz hodočašće bolje upoznali lik blaženog Alojzija Stepinca predstavljenog kao jednog od najčasnijih muževa naše povijesti.

Stepinčev put zamislio je sada već pokojni Tomislav Pavlin Tom koji je stari romarski put kojim je išao blaženik Alojzije u Mariju Bistricu preko Sljemena, proširio iz Zagreba do Krašića. Dionica puta od Marije Bistrice do Lepoglave zapravo je dio marijanskih putova koji stižu iz Slovenije. Put je označen žuto-bijelim križevima i turističkim smeđim putokazima na važnim raskrižjima. Nakon 15-ak godina od markiranja na mnogim mjestima markacije su izblijedjele ili nestale i put bi trebalo iznova označiti.

Skupina od 40-ak hodočasnika, prva veća skupina od markiranja hodočasničkog puta, koja je nakanila proći u cijelosti Stepinčev put, okupila se u Krašiću u petak ujutro, 21. lipnja. Od vrućine dana veće je bilo samo nestrpljenje da se krene. U Krašiću ih je dočekao upravitelj župe vlč. Ivan Vučak koji je s hodočasnicima molio jutarnju molitvu iz časoslova, a zatim vrlo zanimljivo govorio o Alojziju Stepincu iznoseći neke detalje iz njegovog života za koje se nikad prije nije čulo. Cijelo hodočašće će se kasnije pokazati takvim – učenje o Stepincu izvan novinskih napisa, izvan senzacionalizma. Stepinac kao čovjek molitve i žrtve, strpljenja i pobožnosti, čovjek neupitnog duhovnog zvanja, čovjek Crkve. Možda mu po ovom hodočašću i njegovi sudionici uspiju postati sličniji. Prije samog polaska, u hladu pokraj crkve su se upoznali, izrekli različite motive koji su ih dovele na ovaj put i krenuli s nadom da će ga uspjeti i završiti. Nekima se ta nada ostvarila, nekima nije.

U Pribiću je bila sljedeća postaja hodočašća. Kratko stajanje bilo je kod poznate grkokatoličke crkve na otočiću, gdje su hodočasnici čuli nešto o grkokatolicima u Hrvatskoj, a zatim ih je u katoličkoj župnoj crkvi primio svećenik Stjepan Dijaneš, a progovorivši o još jednom sluzi Božjem podsjetio zašto ovaj dio Hrvatske zovu “Dolina kardinala”. Iz župe Pribić rodom je zagrebački nadbiskup i kardinal Franjo Kuharić na kojeg su župljani osobito ponosni.

Obitelj Mihoci iz Pribića počastila je već žedne hodočasnike hladnim pićem i kolačima. Put ih je dalje vodio prema marijanskom svetištu Majke Božje Dolske u koju je često dolazio blaženi Alojzije. Put je prolazio dalje kroz župu Slavetić pa župu Sveta Jana. Prekrasni prigorski, brežuljkasti kraj bio je užitak za oči, ali naporan teren, zahtjevan tempo i velika vrućina iscrpljivala je hodočasnike. Preko bregova Svete Jane i Plešivice, u večernjim satima stiglo se u župu Kotari, gdje je bilo predviđeno noćenje. Franjevački samostan je zatvoren prije koje godine, a dobrotom župnika vlč. Darka Banfića u nekadašnjem samostanu, koji je bogat poviješću, našla se prilika za okrjepu i odmor. Večeru je pripremila tehnička ekipa koja je pratila i dočekivala hodočasnike na odmorištima, a otkriće da postoji tuš, makar samo s hladnom vodom, izazvalo je veliko oduševljenje. Večernju euharistiju u crkvi svetog Lenarda vodio je fra Josip Vlašić iz samostana u Pazinu koji je i hodočastio s ekipom. Fra Josip tumačio je evanđelja prigodno povezujući tekstove s današnjim trenutkom vjerničke zbilje.

Drugo jutro prije šest sati po dvorištu samostana umorni hodočasnici razgibavali su svoje tijelo, liječeći žuljeve, točeći vodu… Počinjao je još jedan vruć ljetni dan. Ispod zidina starog Okić grada stiglo se u župu Sveti Martin pod Okićem gdje je kod kapele Svetog Josipa bio doručak. Kapelu koju je izgradila obitelj Razum iz obližnjeg sela Konšćica posvetio je upravo blaženik čiji su put prolazili. Slijedio je zahtjevni dio puta preko Svetonedjeljskog brega, a onda i spuštanje u centar Svete Nedjelje i dolazak u Zagreb. Zgrade, kafići, automobili zamijenili su mir i tišinu prigorskih bregova na kojima su hodočasnici dotad bili. Ulazak u grad je dug i zahtjevan dio puta, a trebalo je stići sve do Gornjega grada. Puno je tada, kao i u sve dane, pomogao Petar Šimunić sa svojom gitarom, neumorno svirajući i pjevajući u hodu. U Stenjevcu je hodočasnike zaustavila kiša, ne zato jer je padala, nego zato jer je nastao prolom oblaka da se nije moglo biti vani. Ali hodočasnik uvijek nađe sklonište – u nekoj gostionici, ispod neke tende, čak i u pothodniku koji se odmah pretvori u mjesto za igru, za pjesmu i ples.

Večera i smještaj za noćenje bio je u Gornjogradskoj gimnaziji, a misa u crkvi Svete Katarine, akademskoj crkvi grada Zagreba. Misu je ponovno predvodio hodočasnik fra Josip Vlašić, a o crkvi je progovorio rektor, vlč. Vladimir Magić koji je hodočasnicima rekao da su ga vratili 30 godina u prošlost, kada su se na tom mjestu svaku subotu navečer na misi okupljali mladi iz cijeloga grada, a danas je to pomalo potonulo u zaborav.

Treći dan hoda započeo je molitvom Jutarnje na grobu Blaženika. Tu je hodočasnike pozdravio mons. Mijo Gorski, pomoćni zagrebački biskup, uputivši i riječi ohrabrenja za nastavak hodočašća. Molitvu za proglašenje Blaženika svetim izrekli su hodočasnici u svetištu Majke Božje od Kamenitih vrata.

Kiša koja je obilno padala cijelu noć ujutro je prisilila hodočasnike na razdvajanje i prilagodbu plana. Dio hodača s dobrom, planinarskom opremom nastavio je prema planu i krenuo prema Sljemena, a ostali su se odlučili za put preko Kašine i dolazak u Mariju Bistricu tim putom. Zajedno su se okupili u Nacionalnim svetištu na večernjoj svetoj misi gdje ih je srdačno dočekao rektor, vlč. Domagoj Matošević koji je predvodio misno slavlje ne krijući oduševljenje što su se hodom hodočasnika spojili Krašić i Marija Bistrica. Rektor je osigurao skromni smještaj za sve sudionike hoda koji su u Svetištu ostali i sljedeći dan u odmoru koji se sastojao u euharistiji koja je slavljena u Karmelu. Misu je predvodio fra Josip Vlašić, a susret s redovnicama ostat će svima u dugom sjećanju. U poslijepodnevnim satima ponedjeljka, 24. lipnja, na svetkovinu svetog Ivana Krstitelja, sudionici su imali bogat katehetsko-slavljenički program koji je osmislio vjeroučitelj Radovan Librić. Sastojao se od katehetskog dijela pa su hodočasnici razmišljali o Crkvi i svojim župnim zajednicama, a program se nastavio na Kalvariji razmatranjem Puta svjetla.

Posljednji dan hodočašća započeo je molitvom Jutarnje u bazilici Majke Božje Bistričke. Kroz brege Hrvatskog zagorja i prelaskom Ivanščice iznad Lobora, hodočasnici su vidno umorni stigli u kasnim poslijepodnevnim satima u Lepoglavu. Dolazak u Lepoglavu zaista je predstavljao vrhunac ovoga pohoda. Osjetilo se to u sreći koja je probijala kroz umor hodočasnika i sudjelovanju u završnom euharistijom slavlju koje je predvodio izaslanik varaždinskog biskupa, vlč. Tihomir Kosec, povjerenik za mlade Varaždinske biskupije, a da svečanost bude veća stigao je i Nadbiskupijski zbor mladih koji je euharistiju obogatio svojom pjesmom. Ponosno su putnici na kraju mise šepali prema oltaru, gdje im je predsjednik Bratovštine svetog Jakova apostola iz Samobora, Ante Blažević, uručio hodočasničku potvrdu kojom se potvrđuje da su 2019. godine prošli Stepinčev put, koji je dio hrvatskih Camino putova, od Krašića preko Zagreba i Marije Bistrice do Lepoglave na slavu Trojedinoga Boga i u čast hrvatskog blaženika Alojzija Stepinca.

Radovan Librić
Katarina Pučar

Edi Kirschenheuter

Novinarstvom se bavi od 1976. godine. Za Radio Samobor i Samoborske novine počinje raditi 1987. Bio je suradnik-dopisnik Sportskih novosti i Večernjeg lista, te urednik i novinar Radija SVN i Svetonedeljske panorame. Povremeno surađuje s drugim medijima, od Zagreba, preko Dubrovnika, do Sydneya.

Komentari nisu dopušteni.