Planinarska bratovština svetog Bernarda iz Samobora proteklog je vikenda proslavila 25 godina svoga postojanja. U sklopu ove proslave održan je i 10. susret planinara štovatelja svetog Bernarda te 17. pohod svetom Bernardu.
Proslava je započela u subotu, 1. lipnja, u jutarnjim satima u Samoborskom gorju u selu Dragonoš u kapeli svetog Antuna. Nakon pozdravne riječi predsjednice Bratovštine Lovorke Grbac i molitve koju je predvodio samoborski župnik, prečasni Davor Štuljan, 60-ak planinara iz Osijeka, Našica, Pleternice, Zagreba, Novog Travnika i Samobora, koje povezuje štovanje svetog Bernarda, zaštitnika planinara, uputilo se na višesatnu planinarsku turu preko Japetića do Grabarka, da bi se u kasnim poslijepodnevnim satima ponovno vratili u Dragonoš. U Grabarku su ih, na svom OPG-u, dočekali Ivan i Ljubica Bubanović, jedini stanovnici ovog sela. Kako Grabarak pripada Žumberku, području naseljenom većinom grkokatolicima, planinarima se pridružio i župnik grkokatoličke župe u Jastrebarskom, Marjan Jeftimov te predsjednik udruge Uskok Sošice Milan Radić. Oni su upoznali planinare s poviješću i sadašnjošću Žumberka, kraja bogatog prirodnim ljepotama i mjesta na kojem se živi jedinstvo u različitosti dviju crkvenih tradicija – istočne i zapadne. U kasno poslijepodne, nakon povratka u Dragonoš, produžili su do Velikog Lovnika, mjesta na kojem Bratovština vodi Gostinjac svetog Bernarda gdje je bilo organizirano noćenje.
U nedjelju tijekom prijepodneva u Gostinjac su pristigli brojni planinari. Dio njih pridružio se 17. pohodu Lug Samoborski – Veliki Lovnik, kako bi se, nakon četverosatnog hoda pridružili svetoj misi u 11 sati koju je predvodio pomoćni zagrebački biskup monsinjor Ivan Šaško u zajedništvu s profesorom na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Antom Crnčevićem, župnikom u župi Sveta tri kralja u Vrbanima, velečasnim Danijelom Hačkom, kapelanom u Španskom, velečasnim Alenom Vrbekom te samoborskim kapelanom, velečasnim Kristijanom Tušekom.
U pozdravnoj riječi predsjednica Bratovštine je istaknula: “Mnogi od nas, prisjećaju se ovih dana ranih devedesetih, kada smo, okupljeni u zajednici mladih župe svete Anastazije, organizirajući planinarske križne putove i planinareći po okolnom gorju, željeli osnovati planinarsko društvo koje će imati svoj temelj u vjeri i u Isusu Kristu. 22. siječnja 1994. to smo i ostvarili i evo nas danas ovdje, 25 godina kasnije. Osim već spomenutih planinarskih križnih puteva, iza nas su brojni planinarski izleti na hrvatske planine, ali i susjedne nam BIH, Slovenije, Austrije i Italije. Članovi Bratovštine dva puta su se popeli i na najviši vrh stare Europe – Mt. Blanc. Od 1996. vodimo brigu o ovoj kući, koju smo pretvorili u Gostinjac svetog Bernarda te odradili brojne radne akcije, da bi on postao i ostao mjesto mnogih susreta i druženja. Više puta posjetili smo mjesta u kojima je živio i djelovao sveti Bernard – Novaru, Aostu i Gran san Bernard. Na prvom od tih hodočašća, od Novarske biskupije, dobili smo na dar moći svetog Bernarda. 2010. inicirali smo susrete planinara štovatelja svetog Bernarda te smo se pobliže mogli upoznati s duhovnom, povijesnom i kulturnom baštinom Pleternice, Našica, Kaštel Kambelovca, Medvednice, Novog Travnika i tako dalje. Puno toga još je iza nas i teško je u nekoliko riječi sve nabrojiti. No, vjerujem, da je još i više toga pred nama, da ćemo, po zagovoru svetog Bernarda još puno puta uživati u ljepotama prirode i vratiti se svom poslu jači u služenju Bogu i braći ljudima.”
U uvodu u misno slavlje biskup Šaško je istaknuo: “Često su navođene riječi svetog Bernarda u kojima se kaže ‘U šumama ćeš pronaći više nego u knjigama. Drveće i stijenje poučit će te onomu o čemu ti neće govoriti niti jedan učitelj.’ Zanimljivo je to čuti upravo od jednog crkvenog naučitelja, koji nam je ostavio puno svojih zapisanih misli, osjećaja, molitava i rasprava. Pa ipak, znao je da je nad najljepšom knjigom Božja riječ i da je nad najučenijim naukom i ljudskim planovima Božja providnost. Molimo dar Duha da nam otvori srce za zahvaljivanje, za prepoznavanje grijeha, za iskreno kajanje, za prihvaćanje oproštenja i za radost zajedništva s Bogom, braćom i sestrama.”
U svojoj propovjedi biskup je rekao: “Baš tu, gdje je uslišana Isusova molitva, zastaje cijeli svijet u iščekivanju rođenja Božje novosti; baš tu Crkva pronalazi svoje utočište u kojemu slavimo ovu liturgiju u kojoj s Isusom molimo: da ljubav kojom je Otac ljubio njega bude u nama. Jedinstvo, zajedništvo, nije plod naših darova, nego Božjega dara ljubavi. Mi za njom čeznemo, a iz te se čežnje rađa molitva i u njoj živi obraćenje, po njoj živi ljubav prema bližnjima.
Bratovština svetog Bernarda rođena je iz te ljubavi. Vaši počeci vezani su uz pobožnost križnoga puta. Kao što je sveti Bernard osjetio da treba biti na pomoć udaljenima i unesrećenima, a zatim osobito hodočasnicima, tako se u dubini poticaja – koje su osjetili prvi članovi – nalazilo nadahnuće da je ljudima na njihovu hodu najvažnija pratnja tim kratkim, a životno dugim i važnim putem Kristove muke, radi susreta s Božjim mirom, jedinstvom i ljubavlju.”
Na kraju misnog slavlja vjernici su mogli pojedinačno pristupiti moćima svetog Bernarda i izraziti mu štovanje. Euharistijsko slavlje sviranjem je uveličao Tamburaški orkestar KUD-a Vedar osmijeh pod vodstvom profesorice Silvije Mužak.
