Bregana u Maroku

22. svibnja 2019.
Komentari isključeni
554 Pregleda

Hrvatsko planinarsko društvo Bregana jedno je od najmlađih društava u Hrvatskoj. Prije 10-ak dana, 10. svibnja proslavilo je svoju prvu godišnjicu rada, no već je dosta raznovrsnih izleta za njima. Članovi društva obožavaju planinarenje, kretanje i prirodu općenito te svaki vikend nastoje biti negdje u brdima, najviše u Hrvatskoj, ali i u susjednoj Sloveniji gdje se penju i po zahtjevnim osiguranim stazama, tzv. ferratama.

No, ove godine pružila im se prilika otići i malo dalje i više te pomaknuti vlastite granice. Na internetskim stranicama Planinarskog sportskog kluba Balkan iz Beograda naišli su na oglas o putovanju u Maroko i penjanju na najviši vrh Atlasa i sjeverne Afrike – Jebel Toubkal po vrlo povoljnoj cijeni. Od sedam dana provedenih u Maroku, dva puna dana su proveli u planini.

Prva dva dana razgledavali su Marrakech i privikavali se na klimu, drugu kulturu, običaje itd. Trećega dana otputovali su autobusom u Imlil odakle su krenuli pješačiti do planinarskog doma u podnožju samoga vrha. Trebalo je po velikoj vrućini svladati nadmorsku visinu od 1500 metara (od 1700 do 3200 mnv!). Srećom, većinu stvari spakirali su u ruksake i poslali mulama u planinarski dom. Uspon je trajao otprilike sedam sati, a spas su im donosile usputne stanice gdje su mogli kupiti hladnu vodu, razne napitke i nezamjenjivi svježe cijeđeni sok od njihovih prefinih, mirisnih naranči.

Nakon rane večere i kratkog odmora, krenuli su prema gore nekih 200-tinjak metara kako bi se aklimatizirali i lakše spavali na visini od 3200 metara. Manjak kisika osjećali su kroz glavobolju, težinu ruku i nogu, rastresenost, kratkoću daha, vrtoglavicu, mučninu i nadutost crijeva. Drugoga dana, u samu zoru, nakon skoro pa neprospavane noći, krenuli su prema vrhu. S noge na nogu, sporim tempom, nakon 5 sati napornog hoda stigli su na vrh.

Neopisiva navala osjećaja na vrhu, zagrljaji, čestitke, suze radosnice… Pa ne penje se svaki dan na visinu od 4167 metara! U skupini ih je bilo 39 i svi su se popeli na vrh! Vodiči su im bili izvanredni pazili su ih, čuvali i ohrabrivali cijelim putem i bez njih bi ih pola odustalo već u samome podnožju.

Trebalo se potom oprezno spustiti do doma jer staza nije bila nimalo bezazlena, vrlo je strma, a na nekim mjestima bilo je i snijega. Nakon kratkog odmora u domu i okrjepe u obliku keksa i čokolade, krenuli su ponovno prema Imlilu, svojoj polazišnoj točki. U smještaj su došli oko 21 sat, umorni, iscijeđeni, gladni, ali sretni i ponosni. Ostatak vremena u Maroku proveli su vozeći se do mjesta Zagora prema Sahari gdje su prvi put dodirnuli saharski pijesak i jahali na devama.

Zadnju večer i sljedeći dan uživali su u marokanskim delicijama i obilasku marakeškog bazara gdje su kupili sitnice za sebe i najbliže koji su ih željno očekivali na povratku u domovinu.

Edi Kirschenheuter

Novinarstvom se bavi od 1976. godine. Za Radio Samobor i Samoborske novine počinje raditi 1987. Bio je suradnik-dopisnik Sportskih novosti i Večernjeg lista, te urednik i novinar Radija SVN i Svetonedeljske panorame. Povremeno surađuje s drugim medijima, od Zagreba, preko Dubrovnika, do Sydneya.

Komentari nisu dopušteni.