Malo ja, malo ti

8. studenoga 2018.
Komentari isključeni
231 Pregleda

Glumac, redatelj, pjesnik i glazbenik Rade Šerbedžija po treći je put sinoć gostovao u Samoboru i u samoborskoj knjižnici i uz spisateljicu Marinu Vujčić predstavio i svoju, ali i njezinu novu knjigu. Riječ je o dugogodišnjoj prijateljskoj i kumskoj vezi dvoje autora i autoričina pokojnog supruga Borislava, koja traje već 30 godina. One su bile ispunjene mnogim promjenama, odnosima, ulogama, od toga da je Marina bila cura Radinog prijatelja koji su u to vrijeme počeli surađivati, pa se i privatno družiti, zatim ženiti, dobivati djecu, a potom se dogodilo “obiteljsko” kazalište Ulysses, pa je Marina Vujčić propisala, a Rade Šerbedžija postao njezin čitatelj, pa se on vratio pisanju, a ona postala njegova lektorica i urednica i tako dalje.

Šerbedžijino drugo prozno djelo naslova “Poslije kiše” je u biti autobiografsko, iako i sve četiri zbirke poezije i njegova prva knjiga “Do posljednjeg daha”, također imaju taj štih jer on drugačije i ne zna pisati – rekla je Marina Vujčić. No, kaže autor, knjiga je puna i refleksija na društvo i zbivanja u njemu, eseja, portreta, osvrta i komentara na susrete s ljudima i pojavama u životu. -Pogrešno je zato misliti da je to samo priča o Radinom životu pisana dokumentarno i u prvom licu – dodala je Marina Vujčić – objasnivši da se Rade i nije morao toliko iskreno ogoliti kao što je to učinio u knjizi. -Zato je to u neku ruku – naglasila je – i priručnik za sve kako se postaviti u nekim prevratničkim trenucima u životu.

-Ovo moje pisanje zapravo je vrsta koncentracije na umjetnost kojom se bavim, a to je u prvom redu gluma i režiranje – dometnuo je Rade Šerbedžija – koji u pisanju nije baš konzistentan, tj. piše s prekidima, pa je tako prestao pisati nakon smrti Borislava Vujčića, a potom višekratno nastavljao s pisanjem na što su ga poticale razne životne okolnosti.

Knjiga Marine Vujčić, naslova “Pitanje anatomije”, intimna je priča, koja kroz dva lika tematizira samoću i otuđenje, ne samo kao posljedicu vremena u kojem živimo, već i kao osobni izbor. -Čudna je to bila ideja – objasnila je Marina Vujčić. -Jednu noć sam legla, ne sluteći ništa, i usred noći probudio me neki toliko uvjerljiv san o specifičnom dodiru nepoznatih golih leđa i ruku – rekla je i nastavila: “Ujutro kad sam se probudila našla sam na stolu zapisanu riječ leđa, a uopće se ne sjećam da sam to tijekom noći učinila. Intuitivno mi je to očito bilo jako važno i onda sam počela razmišljati o tome kako to da taj jedini dio našeg tijela koji ne možemo sami milovati i dosegnuti zapravo dokazuje da nismo ‘dizajnirani’ da budemo sami.”

-To su životne priče običnih ljudi – istaknuo je o knjizi Marine Vujčić Rade Šerbedžija – dodavši da su i ti antijunaci jedni od nas, najobičniji, s uobičajenim profesijama, nisu neka značajna imena i tu Marina u literarnom smislu doseže finu filmsku poetiku.

Predstavljanjem ovih dviju knjiga, uz moderiranje knjižničarke Draženke Robotić, u Gradskoj knjižnici Samobor nastavljen je program obilježavanja Mjeseca hrvatske knjige.

Edi Kirschenheuter

Novinarstvom se bavi od 1976. godine. Za Radio Samobor i Samoborske novine počinje raditi 1987. Bio je suradnik-dopisnik Sportskih novosti i Večernjeg lista, te urednik i novinar Radija SVN i Svetonedeljske panorame. Povremeno surađuje s drugim medijima, od Zagreba, preko Dubrovnika, do Sydneya.

Komentari nisu dopušteni.