Najnovije

Pijetet prema braniteljima u povodu Dana hrvatske neovisnosti

5. listopada 2018.
Komentari isključeni
504 Pregleda

Pred nama je produženi vikend jer u ponedjeljak je državni praznik, Dan hrvatske neovisnosti. Podsjetnik je to na 8. listopada 1991. godine kada je Hrvatski sabor donio jednoglasnu odluku o raskidanju svih državnopravnih sveza Republike Hrvatske s ostalim republikama i pokrajinama nekadašnje Jugoslavije.

U Samoboru je Dan neovisnosti obilježen jutros u Parku domovinske zahvalnosti odavanjem počasti poginulim samoborskim braniteljima iz Domovinskog rata uz polaganje vijenca, paljenje svijeća, prigodne govore i molitvu okupljenih, predstavnika Grada, braniteljskih i drugih udruga, ustanova, institucija, političkih stranaka. Samobor se ovih dana prisjeća i 7. listopada 1991. godine kada je iz ruku okupatora hrvatske zemlje, nakon trodnevnih neuspješnih pregovora o predaji, oslobođena tadašnja kasarna Sedam sekretara SKOJ-a. Za Hrvatsku vojsku, tada još u formiranju, to je bilo od iznimne važnosti jer je došla do nužno potrebnog naoružanja koje joj je trebalo za obranu domovine u krvavom ratu koji je trajao pune četiri godine. Predug je popis od 62 imena poginulih Samoboraca i Svetonedeljčana u Domovinskom ratu, danas uklesanih na zid u Parku domovinske zahvalnosti, kojih se na ovakvim pretprazničnim skupovima s pijetetom sjećamo, zahvaljujući im za žrtvu koju su dali za hrvatsku slobodu.

Na sve to podsjetili su danas u svojim govorima predstavnica Koordinacije braniteljskih udruga Samobora i Svete Nedelje proizašlih iz Domovinskog rata, Đurđa Purić, zamjenica samoborskog gradonačelnika Sanja Horvat Iveković, moderator svečanosti, hrvatski branitelj Marijan Telišman i samoborski kapelan Kristijan Tušek.

Đurđa Purić je, uz ostalo, istaknula da smrt hrvatskih mučenika nije uzaludna te poželjela da to bude posljednji takav odlazak i da Hrvatice i Hrvati nikad više ne plaču za svojom djecom, unucima i roditelja. -Stid neka osjećaju oni koji su do toga doveli, neka se konačno posrame, neka prestanu apetiti za tuđim i neka naši neprijatelji zauvijek upamte imena naših vitezova. U te naše hrvatske mučenike utkali smo ljubav prema bližnjima, prema domovini, a krv za obranu i čast domovine tekla je i u naših predaka – naglasila je Đurđa Purić. Dodala je da Hrvati nikad nisu ratovali za tuđe, ali su hrvatske kosti posijane davnih dana od Macelja do Jazovke, od Slovenije preko Bosne i Hercegovine do Makdenije, a u novije vrijeme, od Vukovara do Dubrovnika. -I dalje je na popisu 1500 nestalih osoba za kojima njihove obitelji još tragaju – podsjetila je na kraju Đurđa Purić.

Sanja Horvat Iveković je rekla kako je baš taj 8. listopada pokazao agresoru da smo odlučni i spremni graditi svoju državu. -Nažalost – dodala je zamjenica gradonačelnica – uslijedilo je teško vrijeme za našu državu, a za naše branitelje bio je to poziv da krenu u njezinu obranu. -Svima njima smo na tome zahvalni, a najviše onima koji su poginuli u Domovinskom ratu i zato se ovdje redovito okupljamo kako se događaji iz tog vremena nikad ne bi zaboravili – rekla je Sanja Horvat Iveković. Nakon toga pozvala je hrvatski narod na zajedništvo kakvo smo imali u Domovinskom ratu, a ne na stalne podjele koje raslojavaju društvo.

Prije molitve, velečasni Marijan Tušek je u duhu Evanđelja žrtvu hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu usporedio sa sjemenom koje je s njihovom žrtvom posijano i iz kojega je izniklo novo žitno polje.

Svečanost, koju je, kao i uvijek, uveličala Samoborska narodna garda, završena je stihovima Zorana Perovića “Upalimo svijeću”.

Edi Kirschenheuter

Novinarstvom se bavi od 1976. godine. Za Radio Samobor i Samoborske novine počinje raditi 1987. Bio je suradnik-dopisnik Sportskih novosti i Večernjeg lista, te urednik i novinar Radija SVN i Svetonedeljske panorame. Povremeno surađuje s drugim medijima, od Zagreba, preko Dubrovnika, do Sydneya.

Komentara

  1. Uvijek nas je tuklo i udaralo, tlačili nas turci skoro 500 godina, pa onda i ovi i oni, komunisti skoro zatrli nam sjeme… ali mi smo Bozji narod, tvrdih gena i junačkog srca, goloruki smo stali pred tenkove… mislite vi da se bojim ovog pijanog otpadnika?! Samo nas boli izdaja, izdaja naših smradova više nego balinski potez… oni su uvijek bili hijene, od njih nista nije čudno. Voli Bog narod svoj

  2. SDP U DOGOVORU S KOS-om JNA PREDAO ORUŽJE HRVATSKE TERITORIJALNE OBRANE 1990.
    Podatci o količini toga oružja sasvim sigurno ukazuju na činjenicu da
    bi situacija početkom Domovinskog rata izgledala potpuno drugačije da
    SKH-SDP to oružje nije predao JNA. Što se zapravo dogodilo u svibnju
    1990. godine? Tajni iskaz Radenka Radojčića iz 1994. godine pruža nam
    uvid u pozadinu cijelog slučaja.
    Na čelu Teritorijalne obrane bio je zapovjednik TO, kojega je
    imenovalo i razrješavalo dužnosti tadašnje predsjedništvo SFRJ na
    temelju prijedloga Predsjedništva tadašnje SR Hrvatske, sukladno
    odredbama članka 106. tadašnjeg Zakona o općenarodnoj obrani bivše
    SFRJ i članka 103. tadašnjeg Zakona ONO SR Hrvatske. Zapovjednik
    tadašnje Teritorijalne obrane po Zakonu je odgovarao za svoj rad
    Saboru SR Hrvatske i republičkom predsjedništvu, na temelju tadašnjeg
    članka 104. Zakona o ONO.
    SKH-SDP bio je na čelu Teritorijalne obrane Hrvatske .
    Tadašnji ustroj i zapovjedna crta Teritorijalne obrane Hrvatske
    također, uz citirane zakonske odredbe, dokazuje odgovornost SKH-SDP za
    vođenje i upravljanje, te organizaciju Teritorijalnom obranom Hrvatske
    1990. godine, kada je došlo do sporne predaje hrvatskog oružja tzv.
    “JNA”.
    Predsjednik Komiteta za ONO i DSZ bio je po funkciji
    predsjednik predsjedništva tadašnjeg CK SKH, koju je dužnost u
    trenutku predaje oružja JNA 1990. godine obnašao bivši premijer Ivica
    Račan.
    Raspoloživi podatci o predaji oružja Teritorijalne obrane Hrvatske
    tzv. JNA, a koju je odradio SKH-SDP na čelu s Ivicom Račanom, dokazuju
    kako je Račan nakon što je u prvom krugu prvih demokratskih izbora
    izgubio izbore, predao oružje Teritorijalne obrane Beogradu. Drugim
    riječima, učinio je to nezakonito i neovlašteno u trenutku kada je
    morao predati vlast u tadašnjoj SR Hrvatskoj.
    Ivica Račan i SKH-SDP oružje su predali bez protivljenja, te je akcija
    Blagoja Adžića provedena brzo i učinkovito, zahvaljujući hrvatskim
    kadrovima u vrhu zapovjednog lanca Teritorijalne obrane Hrvatske.
    Radojčićevo svjedočenje, međutim, dokazuje kako je ova operacija
    razoružavanja Hrvatske bila dio šire operacije koju je vodila
    Kontraobavještajna služba (KOS) JNA.
    Tko su bili ključni “igrači” KOS-a u SKH-SDP?
    U svojem iskazu operativcima Službe za zaštitu ustavnog poretka, u
    ožujku i travnju 1994. godine, Radenko Radojčić, razotkrio je mrežu
    suradnika KOS-a JNA u vrhu tadašnjeg SKH-SDP, te političkim
    institucijama kojima je tada vladala Račanova stranka.
    Tako, makar sa ovim vremenskim odmakom, možemo doznati tko su bili
    “igrači” KOS-a JNA u SKH-SDP.
    “Tintor Ljubica – pseudonim “Bezimeni”. O odnosu i suradnji s JNA
    poznato mi je: na vezi ju je držao p.puk. Ivan Sabolović. Ljubica je
    bila tajnica u Izvršnom vijeću Sabora i ostala je još neko vrijeme u
    stručnim službama Sabora, nakon 1990.g. Iz Sabora odlazi u Sveučilišnu
    nakladu “Liber”, kod Slavka Goledsteina. Imala je široki krug veza.
    Davala je vrlo kvalitetne podatke. Bila je u emotivnoj vezi sa
    Sabolovićem. Koliko mi je poznato, Zagreb je napustila koncem rujna
    1991. Tijekom 1992. i 1993. dolazila u Beograd na kontakt sa
    Sabolovićem …”, naveo je u svojem iskazu Radojčić.
    “Grković Milan – pseudonim “Brada”. Na vezi ga je držao p.puk. Ivan
    Sabolović. Bio je šef interne sigurnosti u Saboru. Davao kvalitetne
    podatke …”
    “Željko Pavlović – njega poznajem još kad je bio šef kabineta Milke
    Planinc, kada je bila predsjednica CK, a bio je šef kabineta i Ante
    Markovića, kada je on bio predsjednik Izvršnog vijeća …”
    “Veljko Mihovilović – znam da je u Zagrebu bio tajnik Savjeta za
    zaštitu ustavnog poretka Predsjedništva RH. Slavko Malobabić i za
    Mihovilovića u razgovorima, još u Zagrebu, iznosio je konstatacije, da
    je Mihovilović na vezi vojnoj službi sigurnosti i to nekome od
    rukovodećih nivoa organa bezbednosti, najvjerojatnije u Beogradu.
    Također, “Brada” – Grković Milan, spominje u svojoj izjavi, pred
    organima KOG-a Odelenja bezbednosti RV-a, da je Mihovilović u vezi sa
    službom sigurnosti u JNA, i to također, nekome iz visokog rukovodstva
    tih službi. I “Bezimeni” – Tintor Ljubica, Mihovilovića u razgovorima,
    stavljala je kao vezu vojne službe sigurnosti, ali i kao izvora svojih
    saznanja, koja je prezentirala Ivanu Saboloviću”.
    “Pavić Andrija – ja sam osobno jednom ili dva puta susreo Pavića, no,
    više o njemu znam po kazivanju Malobabića, još dok smo bili u Zagrebu
    u CK. Naime, Pavić je bio šef zdravstvene ustanove RSPU-a u
    Šarengradskoj ulici, često je dolazio k Stanku Stojčeviću u CK …”
    Jedan od ključnih igrača KOS-a, prema tvrdnjama Radenka Radojčića bio
    je i Marin Jurjević, danas vrlo glasni zastupnik SDP-a u Hrvatskom
    saboru. Prije osamnaestak godina, kako tvrdi radojčić, taj je današnji
    saborski zastupnik bio suradnik neprijateljskih obavještajnih služba.
    “Jurjević – imena se ne mogu sjetiti. Inače, predsjednik je Općinskog
    komiteta SDP-a Split. U Splitu bio je vezan za kapetana bojnog broda
    Ljubišu Bearu načelnika OB VPO. Vrlo informiran najvjerojatnije od
    Beare. Osobni i vrlo bliski prijatelj Slavka Malobabića. U listopadu
    1991. Malobabić je sugerirao puk. Rakočeviću da se u Splitu uspostavi
    kontakt sa Jurjevićem. Ponudio se da on, Malobabić, bude posrednik u
    uspostavljanju kontakta s Jurjevićem. Rakočević je to otklonio,
    tvrdnjom, da to već drugi rade, što sam shvatio da je Jurjević
    kontinuirano na vezi sustavu sigurnosti JNA.
    O vezi Jurjevića s Bearom, odnosno, odelenjem bezbednosti VPO, meni je
    ukazivao i Gordan Martinac, koji je u to vrijeme u Splitu obnašao
    dužnost organa sigurnosti u ŠTO Split”.
    “Ivo Družić – bio je unutar CK SKH visoki partijski funkcioner u
    Zagrebu i CK. Jedno vrijeme blikaz Stojčevićevo – Špiljakovoj grupi,
    protiv Šuvara. Na osnovu nekoliko segmenata i činjenica, nedvojbeno
    proizlazi, da je Ivo Družić bio na vezi višim oficirima u sustavu
    sigurnosti bivše JNA. Naime, negdje 1988.g., SDB MUP-a Srbije, u
    Beogradu je ukrala torbu s dokumentima, nivoa državne tajne, Ivici
    Račanu, koji je u to vrijeme bio savezni partijski funkcioner. Za tu
    činjenicu, unutar CK SKH, prvi je znao Ivo Družić. Ova krađa torbe
    Račanu, s dokumentima nivoa državne tajne, trebala je poslužiti za
    obračune iza scene, u sivoj zoni, s Račanom. U CK, tada je
    ustanovljeno, da je Družić taj podatak dobio od vojne službe
    sigurnosti, pretpostavljam, generala Negovanovića iz Uprave
    bezbednosti SSNO-a. Isto tako, negdje u to vrijeme 1988.g., u Zagrebu
    su se tajno sastali Stipe Šuvar, Azem Vlasi i general Abduli, načelnik
    TŠC “Ivan Gošnjak” u Zagrebu. Sastanak je bio tajni u restoranu
    “Tomislav”. Prvi je s takvim podatkom, opet radi kalkulacija i
    obračuna iza scene sa Šuvarom, došao Ivo Družić. Podatak je dobio od
    vojne službe sigurnosti JNA, Odelenja bezbednosti V. vojne oblasti,
    koja je operativnim mjerama pokrivala generala Abdulila.
    Pretpostavljam da je taj podatak Družić dobio od pukovnika
    Divljakovića”.
    “Drago Dimitrović – bio je sekretar predsjedništva CK SKH. Kada je
    došao na tu funkciju, pored čuđenja, kako je on izabran na tako visoku
    partijsku dužnost, bile su prisutne kalkulacije, ali i dovoljno
    argumentirane tvrdnje, da je kao direktor PTT-a Split, bio na vezi
    Odelenja bezbednosti VPO-a. U vezu da je stupio posredstvom oca, koji
    je vojno lice, te otud počinje suradnja sa sustavom sigurnosti JNA.
    Kalkuliralo se da je na vezi kap.bojnog broda Ljubiši Beari”.
    “Duško Ečimović – ja ga dobro poznajem još kad je bio stručno-
    politički radnik u CK SKH. Znam da je u to vrijeme bio prisan sa
    Slavkom Malobabićem. Negdje krajem 1991.g., Malobabić ga je jednom
    doveo u prostorije “Opere” u Beogradu. Znam da sam taj puta iskazao
    osobno nezadovoljstvo, što je došao u prostorije, jer me tako mogao
    kompromitirati. Tom prigodom smo dulje razgovarali. Tijekom razgovora,
    shvatio sam, da je vezan na SDB Srbije …”.
    U zaključku ovog dijela svojeg iskaza, Radenko Radojčić i sam
    zaključuje kako je postojala nedvojbena, trajna sprega vrha CK SKH i
    Kontraobavještajne službe JNA.

  3. Svaka cast Mata. Samo mali dodatak da je u Samoboru zadužen za sve bio tadašnji šef TO-a Petar Raić. I danas “veliki” antifašist.