Čuvari “domače reči” – članovi samoborske Matice, obilježili svoj dan

2. veljače 2018.
Komentari isključeni
1.474 Pregleda

Dan Ogranka Matice hrvatske u Samoboru obilježen je u četvrtak, 1. veljače programom naziva “Večer domače reči”. Iako se Dan ogranka inače slavi na Blaževo, 3. veljače, ove su se godine “matičari” i njihovi gosti okupili par dana ranije na Odjelu za odrasle Gradske knjižnice Samobor i večer posvetili u najvećoj mjeri pjesnicima svojeg književnog odjela i njihovim djelima na lokalnoj kajkavštini.

Tako su čitani stihovi Ranke Novosel, Nade Bošković, Vlaste Mažuranić, Zlate Bujan Kovačević, Danice Telišman, Zvonka Jurčevića, Anastazije Noršić, Milana Žegareca Peharnika, Vande Bartulice, Nade Brglez, Lade Lokmer, Jože Prudeusa i Ive Markulina. Najveći dio pjesama pročitali su sami autori, dok je dio bio spriječen pa su njihve stihove kazivali Vanda Bartulica i Lada Lokmer. Također, kratko predavanje o važnosti domaće riječi i dijalektalnoj književnosti održao je dr. Filip Galović s Hrvatskog katoličkog sveučilišta.

Na samom početku okupljene je pozdravila tajnica samoborske Matice Lada Lokmer koja je okupljene podsjetila da lokalni ogranak djeluje kroz svojih 6 odjela: književni, glazbeni, likovni, povijesni, prirodoslovni i odjel za kazalište i film.
Potom je sve pozdravila ravnateljica knjžnice Mirjana Dimnjaković te čestitala članovima ogranka njihov dan da bi predsjednik Ogranka Matice hrvatske Samobor Gordan Črpić uz svoje osobne pozdrave okupljenima prenio i one počasne predsjednice Ranke Novosel koja zbog bolesti nije mogla biti prisutna.

U svom uvodnom govoru Črpić je pak istaknuo dualizam u današnjem svijetu između globalizacije i lokalizacije.
– Upravo kao vrlo važan odgovor na proces globalizacije je tu proces lokalizacije, očuvanja lokalnog identitteta, raznolikosti lokalnih govora i običaja koje na ovom lokalnom prostoru jedino mi možemo prepoznati i očuvati. Oni možda neće biti zaštićeni u UNESCO-voj baštini, ali ako budu zaštićeni u Matici, Ferdiću, Knjižnici, našim lokalnim institucijama, mislim da smo pošteno odradili posao i da se oni koji dolaze iza nas neće trebati stidjeti svojih prečasnika i reći (za nas) “evo to je bila jedna generacija koja je dobila veliko bogatstvo u ruke, a nije ga bila sposobna ne oplemeniti, nego čak niti prenjeti generacijama iza nas” – rekao je predsjednik samoborske Matice i zaključio kako ono što je lokalno, što je naše, nitko drugi ne može sačuvati osim nas samih.

Okupljenima se obratio i zamjenik župana Zagrebačke županije koji je iskazao zahvalnost članovima Matice na čuvanju naše baštine uz nadu da neće izgubiti volju u daljnjem čuvanju našeg “obiteljskog blaga”.

O važnosti domaće riječi i dijalektalnoj književnosti govorio je potom dr. Filip Galović s Hrvatskog katoličkog sveučilišta koji je pojasnio da je dijalektologija relativno mlada jezična disciplina čiji su počeci u 19. stoljeću, odnosno, ona zamah dobiva nakon što je Antun Mažuranić 1843. prvi opisao jedan lokalni govor (čakavski) i od tada u Hrvatskoj jača interes za domaću riječ u stručnom smislu.

Galović je ustvrdio da su prisutni stanoviti problemi kad se gleda dijalektalna slika u Hrvata i to još od vremena Osmanlijskih osvajanja u 15. stoljeću koje je rezultiralo smanjivanjem prostora kajkavaca i čakavaca kao i broja govornika ovih hrvatskih narječja. Danas nemamo Osmanlije, rekao je Galović, ali imamo druge probleme koji je javljaju gotovo u svim mjesnim govorima, neovisno o narječju, a najveći je izumiranje iskonskog stanovništva, od Žumberka do naših otoka pa time izumiru i određeni mjesni govori. Također, brojni doseljenici sa svojom jezičnom prtljagom, govor medija, škole odnosno stupanj obrazovanja, standardni jezik i globalizacija stavljaju pod pritisak naše lokalne govore, no neke promjene ne možemo spriječiti, niti smijemo jer jezik je živo tijelo i ono se mijenja, ustvrdio je dr. Galović.

– Govor ima svoje faze, rađa se, traje, mijenja se i na kraju može i umrijeti. Ipak, o našim domaćim lokalnim govorima moramo skrbiti jer su nam oni neprocjenjiva vrijednost. Kroz govore se prenose običaji, tradicija i brojni drugi vidovi nematerijalne kulturne baštine. Dio su našeg identiteta i nacionalne kulture. Kulturne su vrijednosti nešto o čemu itekako moramo brinuti i nadam se da će i ovaj susret donjeti lijepe rezultate – rekao je dr. Filip Galović.
Potom je dao i kratki uvod u dijalektalnu književnost, od Matoševe kajkavštine 1900. godine preko čakavštine Vladimira Nazora do današnjih dana uz konstataciju da se na dijalektu, odnosno mjesnom govoru piše zato jer pisci u okoštalim normama hrvatskog standardnog jezika često ne nalaze svoj izraz.
– Osim književno-umjetničke vrijednosti i dijalektalne odnosno stručne, djela na dijalektima igraju bitnu ulogu i u očuvanju mjesnih govora koje treba njegovati, produljiti im vijek trajanja jer oni su veliko bogatsvo i dijelom su nas, a to se može učiniti samo govorenjem na mjesnim govorima i pisanjem na mjesnim govorima, nema trećega. Zato velika podrška svima koji pišete jer osim što stvarate vrijedna djela, veliki ste zaštitnici i naše domaće riječi – zaključio je na kraju svog izlaganja dr. Galović.

Na samom kraju predsjednik Ogranka Matice hrvatske Samobor Gordan Črpić zahvalio je svima na kajkavskom, poručio da se novci koji se daju u kulturu najviše isplate te sve pozvao na promociju Ričeta i otvorenje izložbe likovnog odjela Matice u subotu, 3. veljače u prostorijama Komunalca. Spomenimo na kraju da su za glazbeni dio programa obilježavanja Dana ogranka Matice Samobor bili zaduženi mladi violinisti Michael i Rebecca Heaton uz klavirsku pratnju Tine Klak te klarinetist Antonio Uremović.

Kruno Solenički

Kruno je novinar i foto reporter cijeli svoj život. Uspješno se okušao u filmskoj i tv produkciji. Nisu mu strani ni marketing i odnosi s javnošću.

Komentara

  1. Avatar

    Tako je…tuđa rieč, tuđi duh a to je onda ropstvo.
    Članak odličan, sadržajan, poučan i domoljuban.

  2. Avatar

    Ivo Andrić je 1914. napisao o Antunu Gustavu Matošu: „Otrovan životom i prokisao iskustvom ima još uvijek naivnu djetinjsku ljubav za Hrvatsku, majku koja svoju djecu hrani zatrovanim mlijekom. Njegova Hrvatska je lijepa, pogažena zemlja, jednim historijskim apsurdom bačena u ropstvo, varana, izrabljivana, napola dekroatizirana. Mučno se živi u hrvatskoj noći….Oči su otežale čekajući sunce sa zapada, izgledajući svitanje odonud otkud nikad nikom nije svanulo.. i na kraju zaključuje: „Sva Hrvatska nelijepo hrče. Budni su samo pjesnici i atentatori.”” (Ivo Andrić: A.G.Matoš, Vihor, br.5. Sarajevo 1914.)

    • Avatar

      Da ima LIKE ispod ovog citata – stisnuo bih.

  3. Avatar

    OD SV VLAHE DO BLAŽENOG VASE

    Eto i snijega u Zagrebu pri kraju zime a u Dubrovniku festa Svetog Vlaha i to po 1045. puta. Krščanski, a ne samo katolički svetac, kao i mnogi drugi koje slave sve krščanske sekte od Katolika, Grkokatolika, Pravoslavaca, Kaldejskih katolika, Jakobita, Aramejaca do Kopta i ostalih. Svi ga zovu na svoj način od Vlahe, Blaža, Blasiusa i Vasilija. Prošle godine objavio sam da bi Franjo Tuđman zaslužio mjesto na današnjem Trgu Sv Marka, jer se tamo nalaze najvažnije državne institucije, Vlada, Sabor i Ustavni sud, no neki su me napali držeći da je Sv. Marko važniji od Tuđmana, što nije točno jer je naša zaštitnica Majka Božja dok je Sv Marko univerzalni krščanski svetac a ne samo katolički kako su neki tvrdili. Zato Marko ima mnogo istoimenih trgova do najpoznatijeg u Veneciji. Tako je i sa svetim Vlahom ili Blažom. Moguće je da je pridjev “blaženi“ nastao baš od Blaža, osobito dobrog i plemenitog mučenika pa bi rekli da je on bio blaženi Blaž. I tako dođosmo do jednog blaženog Vasilija ili Vase Brkića. Umiljatog lica, produhovljenog izraza, moderne frizure, plemenite profesije, naš blaženi Vaso Brkić iznenada je pojasnio baš za imendan svoga nadimka, nama neukim i neškolovanim Hrvatima da je Srbija zapravo prijateljska zemlja a da je picousti Vučić prijatelj koji je samo malo i povremeno lutao, od Virovitice, Gline do Karlobaga. Pa blaženi Vaso, zašto stalno spominje kako se on borio, vidi sada, upravo protiv prijatelja Vučića, Vulina i recimo Dačića. Što kazati na to? Kakvi prijatelji takav i borac blaženi Vaso Brkić. Ako se Vaso borio protiv ovakvih prijatelja, bolje da nije a Krklec je napisao: Za narod se borio, i u keks pretvorio, heroj naš, Vaso Kraš. Amin!