Hit roman može se napisati i na kajkavskom

16. studenoga 2017.
Komentari isključeni
800 Pregleda

Roman “Kak je zgorel presvetli Trombetassicz” autora Marka Gregura predstavljen je večeras u Gradskoj knjižnici Samobor. Radnja se zbiva u Koprivnici u drugoj polovici 17. stoljeća, u doba Zrinsko-Frankopanske bune i u vrijeme kampanje za izbor gradskog suca odnosno gradonačelnika. Netipično za modernu hrvatsku književnost, a općenito i za nacionalno nakladništvo, roman je pisan na kajkavskom narječju uz dijelove napisane predgajskim pravopisom. Međutim, kako je na prezentaciji u Gradskoj knjižnici Samobor rekao sam autor, ovdje se ne radi o povijesnom romanu u punom smislu te riječi, a i odluka da se piše na kajkavskom došla je neplanirano.
– Čitava knjiga je nastala nekako slučajno jer nisam razmišljao da ću napisati povijesni roman, iako ovo u stvari i nije baš povijesni roman u pravom smislu, niti da ću ikad napisati roman na kajkavskom. Međutim, imam prijatelja koji predaje povijest 17. stoljeća i ima brojne knjige o Koprivnici i uvijek me nagovarao da napišem neki roman o Koprivnici tog razdoblja. Meni se činilo da nemam dovoljno znanja o tom razdoblju pa nisam bio uvjeren da ću uspjeti, ali Hrvoje Petrić mi je u tome puno pomogao. Tada je izašla i knjiga “Hrana i običaji blagovanja u doba Zrinskih” koja mi je isto jako dobro došla, a u pripremi knjige sam čitao i zapisnike Gradskog poglavarstva Koprivnice iz 17. stoljeća koji su pisani u vrijeme kad prvavopis još nije bio standardiziran. To je bilo već samo po sebi bilo zanimljivo i proučavanje tih materijala dalo mi je ideju romana: da se ljudi ne mijenjaju, da su isti u kroz sva vremena i da “sakriveno” kroz pisanje o povijesti pišem o današnjosti, da se kroz to vide neke paralele. Druga važna stvar u tome mi je bila da ja u svojim djelima uvijek zapravo pišem o Koprivnici jer smatram da pisci moraju pisati o svojim mjestima i stvarima koje stvarno doživljavaju, a ne da ih izmještaju u neke imaginarne gradove. Zato mi je bilo važno nacrtati kartu 17. stoljeća, imati kartu Koprivnice kojom će se moji likovi kretati i nakon toga je prva rečenica romana sama po sebi došla na kajkavskom, nakon 3-4 mjeseca priprema – pojasnio je Marko Gregur.

Dodao je i kako romana u stvari ne bi niti bilo da nije bilo urednika izdanja Krune Lokotara koji se založio za njega u izdavačkoj kući Hena.com. Naime, dijalektalna književnost teško nalazi svoj put do izdavanja jer se smatra kako je krug potencijalnih čitatelja već u startu uvelike smanjen. Osim toga Gregur smatra i da je otežavajuća okolnost što je kajkavska književnost i dalje često zarobljena u vremenu Dragutina Domjanića, odnosno da se oponaša prošlo razdoblje te da je to često književnost “u kojoj se i dalje piše o dedekima, bakicama, kupicama i kletima”, a što, kaže Gregur, nije autentično.
O romanu “Kak je zgorel presvetli Trombetassicz” govorio je i urednik izdanja Kruno Lokotar, koji je s Gregurom već surađivao na njegovoj zbirci Divan dan za Drinkopoly. Činjenica da je roman napisan na kajkavskom, za koji mu je često trebao i prijevod (uz knjigu ide i prateći riječnik radi lakšeg snalaženja čitatelja), nije ga spriječila da u njemu prepozna kvalitetan materijal, pogotovo, kako je rekao, činjenicu da je napisan tako da pretpostavlja kako se ljudi u stvari ne mjenjajuju pa se u njemu može prepoznati i najsuvremenija suvremenost.
– Znate li koliko je romana napisano na kajkavskom? Ostao sam šokiran jer, ne računajući djela na zagrebačkom kajkavskom, imamo svega tri takva romana. I tu postoji veliki nesporazum kajkavaca sa samima sobom, osim autogetoizacije gdje imaju gomilu malih nagrada pa se tu unižava razina, jer sva tri su povijesna romana. Traži se legitimacija za sam jezik u povijesti, što je po mom mišljenju krivo. Dugoročno treba inzistirati na tome da netko napiše jedan roman iz suvremenog života na kajkavskom da se vidi kako kajkavski nije stvar povijesti. Naravno, u ovom konkretnom slučaju romana i zbog umjetničkih razloga, odabir kajkavskog je itetkako valjan jer u 17. stoljeću u Koprivnici nije bilo štokavice ni u natruhama. No, ja se nadam da će Marko jednog dana posegnuti za romanom na kajkavskom iz suvremenog života – rekao je Lokotar.
Radnja romana prati tri lika – gradskog suca Trombetassitza, fiskusa Natuliu i gradskog notara Paulusa Ayticha koji je ujedno i narator, a svi zainteresirani mogli su sinoć doći do knjige po promotivnoj cijeni, dok će ostali koje zanima povijesno-politička satira smještena u Koprivnicu 17. stoljeća i pisana na kajkavskom, svoj primjerak moći posuditi u Gradskoj knjižnici.

Kruno Solenički

Kruno je novinar i foto reporter cijeli svoj život. Uspješno se okušao u filmskoj i tv produkciji. Nisu mu strani ni marketing i odnosi s javnošću.

Komentari nisu dopušteni.