Vesela radijska knjižnica!

8. studenoga 2017.
211 Pregleda

I ovomjesečni Knjigomat pripremile su radijske knjižničarke (dvojac bez kormilara) Draženka Robotić i Željka Vrbančić te nas upoznale s mnoštvom zanimljivosti iz života njihova carstva knjiga.

Uz ostalo poslušajte što donosi ovogodišnji Interliber, kako dječji odjel proslavlja svojih 60 godina rada i to baš ovaj mjesec, što nam je o svom novom romanu ispričao Marko Gregur, zašto su knjižničarke zavrile u stare Samoborske novine i što će Snježana Babić Višnjić u sklopu Mjeseca hrvatske knjige ispričati u petak djeci.

Edi Kirschenheuter

Novinarstvom se bavi od 1976. godine. Za Radio Samobor i Samoborske novine počinje raditi 1987. Bio je suradnik-dopisnik Sportskih novosti i Večernjeg lista, te urednik i novinar Radija SVN i Svetonedeljske panorame. Povremeno surađuje s drugim medijima, od Zagreba, preko Dubrovnika, do Sydneya.

Komentara

  1. Ovo trčanje lešinarskih nuounara i snimatelja po Londonu za Todorićem je bestijalno SRAMOTNO !!! A do jučer mu jeli iz ruke —- ono, ko pisne govno stisne.
    Usput, dam ruku u vatru da ono nije bio Todorić neg njegovo sprdanje s tulavim nuounarima ili nešto još opasnije….pazi, lik koji ima 67 godina trči dvistotinjak metara ulicama Londona, za njim trče mlade snage Goebbelsa i niko da ga stigne i snimi odsprida !!! 😀 Pa mora je negdi stat il su ovima iscurile baterije
    DNO DNA !!!

  2. I opet si falija cili balun. Ovdje se priča o knjigama ne o “nuounarima”. A da odeš na onaj terimin kog svog psihijatra !?

  3. Stari grad Samobor

    Stari grad Samobor nalazi se na brdu Tepec u šumi Anindol na području grada Samobora.
    Samobor se kao naselje spominje i prije izgradnje utvrde jer su stanovnici još 1240. od Arpadovića dobili povlastice koje ih oslobađaju vlastelinskog gospodstva, a Bela 4. je 1242. Samoborcima darovao povelju “slobodnog kraljevskog trgovišta”.
    Stari grad je izgrađen između 1260. i 1264. godine od strane pristaša češkog kralja Otokara 2. koji je proširio svoju vlast do Jadranskog mora. Kralj je htio utvrditi i ojačati staru granicu, pa je iznad brda trgovišta Samobor dao podići utvrdu. Stari grad je izgradio bivši slavonski ban Henrik 2. Gisingovac sa svojim pristašama koji je dobio dozvolu za gradnju od kralja Otokara 2. jer su tijekom sukoba Otokara i Stjepana 5. stali na njegovu stranu. Ubrzo nakon izgradnje Staroga grada utvrdu zauzima Ivan 2. Okićki, vladar Okića i predaje ga ugarsko-hrvatskom kralju Stjepanu 5. Arpadoviću. Stjepan 5. je grad dao na upravljanje svojim pristašama Babonićima. Do 15. stoljeća grad je mijenjao dosta vlasnika od Babonića, grofova Celjskih sve do kralja Matije Korvina koji ga 1488. daje u zamjenu s Barbarom, ženom Dujma Frankopana za strateški bitnu utvrdu Ormož. Kralj Matija Korvin je bio posljednji kralj koji je upravljao Samoborom, a 16.10.1488. kada je zagrebački Kaptol upisao Barbaru Frankopan kao vlasnicu Staroga grada, uz niz okolnih sela i slobodnog trgovišta, to je izazvalo mnoge prijepore, tužbe i trajne sukobe koji će trajati skoro 3 stoljeća.
    Stari grad Samobor je naslijedio Nikola 6. Frankopan Tržački, a za njega se udala Elizabeta Pethö de Gerse. Nikola 6. Frankopan Tržački je 1493. sudjelovao u Bitci na Krbavskom polju gdje je pao u tursko zarobljeništvo. Elizabeta Pethö de Gerse je prodala grad Samobor 1495. za 4000 forinti kako bi oslobodila svoga muža iz ropstva, pritom da je Dubrovačka Republika dala 100 dukata za njegovo oslobođenje, a i tadašnji ugarsko-hrvatski kralj Maksimilijan 1. je pomogao u prikupljanju novca, te je Nikola oslobođen iz turskog sužanjstva. Elizabeta je ponovo postala vlasnicom utvrde Samobor 1513., a te godine je 21. srpnja utvrdu dala svome suprugu Nikoli, a Elizabeta je umrla iste godine 18. prosinca. Kako Nikola s Elizabetom nije imao djece nastali su problemi u vezi nasljedstva Samobora, jer Nikola 6. Frankopan Tržački koji je rođen oko 1458. umro 1523. Kako je to bio period čestih turskih provala na područje sjeverozapadne Hrvatske i Štajerske, a Samobor je bio na dobrom geostrateškom položaju, kralj Ludovik 2. Jagelović je 1525. grad dao na upravljanje Ivanu 3. Ungnadu. Kako bi se potakla veća ulaganja, kralj se u korist Staroga grada odriče svih dohodaka kraljevske komore koje su Samoborci bili obavezni plaćati. Time su stvorene dodatne tenzije jer su se gospodari Staroga grada osjećali kao i gospodari građana.
    Oko 1534. grad je podijeljen u nasljedstvu na pola, gdje u jednoj polovici žive Ungnadi, a u drugoj bogati trgovci Gruberi koji u vlasništvu imaju rudnik u Rudama. Nakon smrti Grubera 1536. grad se zalaže iz ruke u ruku sve do predaje dio polovice Franji Tahyju i njegovoj ženi Heleni Zrinskoj koja je bila u rodu s Gruberovima. Kada je Krištofor Ungnad 1577. postao hrvatski ban htio je postati vlasnikom cijeloga grada Samobora. Prvotno je otkupio 1578. založenu polovicu od Ambroza Gregorijanca za 13 000 forinti, a kako se Gruberovih mogao riješiti jedino nasiljem, na obližnje obronke je postavio topove i tukao po gradu dok mu Gruberova udovica Klara nije predala ključeve grada.
    Do njegove smrti 1587. razdoblje je obilježeno velikim nasiljem prema samoborskim građanima koji su tražili pomoć zagrebačke crkve, hrvatskih staleža i kralja.
    Nakon njegove smrti udajom Ane Marije Ungnad 1585. za grofa Tomu 2. Bakača Erdődyja grad prelazi u njegove ruke koji u svom vlasništvu posjeduje Jastrebarsko, Okić, Lipovec i Cesargrad. Toma 2. Bakač Erdődy je bio hrvatski ban i pobjednik je u slavnoj Bitci kod Siska 1593., ali je prema Samoborcima bio gori od prethodnika. Nakon smrti Tome Bakača Erdődyja 1624. grad je promijenio dosta vlasnika, a zadnji stanari dvorac napuštaju na kraju 18. stoljeća i od tada počinje njegovo propadanje, a tijekom 19. st. se spominje kao ruševina. Općina Samobor je 1902. otkupila Stari grad s obližnjom šumom od obitelji Montecuccoli koji su bili posljednji vlasnici.
    Stari grad Samobor je povremeno na nekim mjestima bio obnavljan od općine Samobor, ali je danas i dalje u lošem stanju.

  4. Do smrti se bori za istinu i Gospod će se boriti za te (Knjiga Sirahova 4,28)

Komentirajte