Najnovije
Fašnički fanzin za Magazin (21. veljače 2020. 21:13)
Svetonedeljski fašnik pod velikim šatorom (21. veljače 2020. 17:20)
Karlovo i Samobor – potencijal suradnje (21. veljače 2020. 16:02)
Gdje će završiti “Srakino gnezdo” ? (21. veljače 2020. 15:32)
Još jedan vikend za fašničke spelancije! (20. veljače 2020. 15:30)
Rutinski protiv Rovinja (20. veljače 2020. 14:33)
Rudari nadigrali Virovitičane (20. veljače 2020. 14:31)
Slatka pobjeda u Kaštelima (20. veljače 2020. 14:29)

Neraskidiva veza ljudskog roda i Blažene Djevice Marije

15. kolovoza 2017.
Komentari isključeni
2.195 Pregleda

Uznesenje Blažene Djevice Marije u nebo jutros je posebno svečano proslavljeno u samoborskom kloštru, kod naših fratara, uz svečanu euharistiju s ulaznom procesijom, koju je predslavio fra Robert Perišić, gvardijan i župnik iz Sigeta u Zagrebu. Suslavitelji su bili samoborski franjevci, Nikola Vukoja i Lucije Jagec.

Iako su mnogi još na godišnjim odmorima i negdje na putu, u crkvi se okupio lijepi broj vjernika koji su, prema višestoljetnoj samoborskoj tradiciji, došli proslaviti Gospu. Još za vladavine Bele IV. ovdje je podignuta manja crkvica pod imenom “Sveta Marija u polju”, upravo na mjestu današnjeg franjevačkog samostana i pripadajuće mu crkve. Osamdesetak godina kasnije izgrađena je sadašnja crkva u kojoj dominira velika freska s prikazom Marijina Uznesenja u Nebo, najveća takva slikofreska u Hrvatskoj, djelo slovenskog iluzionističkog slikara Franca Ilovšeka. Od tog vremena, pa do danas, Marijini štovatelji dolaze u ovu crkvu iskazujući Gospi svoju ljubav i vjernost.

Na početku svoje propovijedi, fra Robert Perišić je rekao da je nedavno preminuli karizmatični franjevac, Bonaventura Duda, na Gospine blagdane volio podsjetiti vjernike na to kakvo je danas ozračje i raspoloženje u Gospinim svetištima diljem naše domovine, pa je rekao da se tamo okupljaju mnoštva ljudi ne da bi štovali Mariju kao neku božicu već da bi počastili onu koja je zavrijedila pod svojim srcem nositi Sina Božjega. Zato Marijanskim svetištima – dodao je fra Robert Perišić – odjekuju marijanske pjesme, a posebno ona hodočasnička “Umnoži našu vjeru, učvrsti ufanje, o vrati mila majčice, sve izgubljene”. -Ta je pjesma nastala u teškim vremenima za naš narod i za našu domovinu – rekao je još propovjednik i dodao da je ona upravo izraz vjernosti Bogu hrvatskog čovjeka i u njoj prepoznajemo Blaženu Djevicu Mariju kao svoju zaštitnicu, najvjerniju odvjetnicu, majku koja nam pruža svoje ruku želeći da ih prihvatimo poput malenog djeteta i da nas na taj način vodi prema Isusu.

Fra Robert Perišić je, propovijedajući dalje, ukazao na neraskidivu povezanost ljudskog roda i Blažene Djevice Marije jer – naglasio je – Bog vidi i zna tajnu našega srca, zna koliko nam vrijedi naša zemaljska majka, pa u najsudbonosnijem trenutku svojega života, mučen i razapet na križu, ne misli na sebe i u tom trenutku cijelome svijetu daruje svoju majku uz riječi upućene svetom Ivanu apostolu “Evo ti Majke” i “Majko, evo ti Sina”. -Upravo se tu udovoljila ta neraskidiva povezanost između ljudskog roda i Blažene Djevice Marije, u službi toga da mi budemo i ostanemo povezani s Isusom Kristom, Spasiteljem svega svijeta – istaknuo je fra Robert Perišić.

Svima koji danas, kao i u nekim prošlim vremenima, sumnjaju u Crkvu i njezine pastire, fra Robert Perišić je uputio riječi kojima ih poziva da budu poput Isusa i Marije, krotka i ponizna srca. -Kad upoznamo svoje pastire s kojima živimo, i svoju Crkvu, onda počnimo graditi svoje stavove i mišljenja, a zlom duhu ovoga svijeta ne dopustimo da proždre naše srce i uništi Isusovu crkvu u Hrvata. – Naš, irski i poljski narod osobito su na meti onih koji ne vole Crkvu – rekao je Perišić i zaključio: “Kod nas je ukorijenjena ljubav prema Bogu, bili smo spremni biti predziđe kršćanstva i u tzv. olovnim vremenima, pa ćemo ostati vjerni Bogu i dalje.”

Sveto misno slavlje završeno je riječima zahvale gvardijana ovdašnjeg samostana, fra Nikole Vukoje i pozivom vjernicima da nastave, koliko tko može, pridonositi obnovi crkve, a posebno njezina glavnog oltara, koji se zavjetno obilazio na kraju mise.

Pred crkvom je vjerničko druženje nastavljeno uz domaće licitare, medičarne Arko i Oslaković.

Edi Kirschenheuter

Novinarstvom se bavi od 1976. godine. Za Radio Samobor i Samoborske novine počinje raditi 1987. Bio je suradnik-dopisnik Sportskih novosti i Večernjeg lista, te urednik i novinar Radija SVN i Svetonedeljske panorame. Povremeno surađuje s drugim medijima, od Zagreba, preko Dubrovnika, do Sydneya.

Komentari nisu dopušteni.