Hod od Vukovara do Petrinje u spomen i na slavu hrvatskih branitelja

7. kolovoza 2017.
Komentari isključeni
246 Pregleda

Veliki izazov koji je Petrinjac Branko Šubić stavio sam pred sebe nije ga slomio. Iako mu okolnosti nisu išle na ruku, jer ga je za izvođenje njegove akcije hodanja od Vukovara do Petrinje “pogodio” najtopliji tjedan u godini, to ga nije pokolebalo.

-Uvjeti su bili najgori mogući, ali to me samo čini sretnijim što sam uspio dovršiti svoju akciju. Bilo je kriza i teških trenutaka, već prvog dana sam bio na rubu odustajanja nakon nezgodnog udarca u rubnjak i grčeva u listu lijeve noge, ali na kraju sam sve izdržao i stigao do cilja – rekao je vidno iscrpljeni Šubić po subotnjem dolasku u Petrinju.

Akciju u povodu proslave Dana pobjede i domovinske zahvalnosti te Dana hrvatskih branitelja Branko Šubić je započeo u utorak, 1. kolovoza u ranu zoru startom iz Vukovara. Postaje za odmor je imao u Vrpolju, Oriovcu, Okučanima i Kutini, a u Petrinju je stigao u subotu, 5. kolovoza u 9 sati nakon jedine “noćne” dionice u kojoj je iz Kutine krenuo točno u ponoć. U prosjeku je svakog dana prehodao 53 km, odnosno na cesti provodio po 10 sati.

-Najtopliji dan bio je petak kada je na rasporedu bila dionica od Okučana do Kutine. Službeno se temperatura tog dana kretala oko 40 stupnjeva, ali na asfaltu je to drugačije, na termometru koji sam nosio sa sobom živa je već prije podneva otišla na 55 stupnjeva što je maksimum koji taj uređaj može izmjeriti – otkrio je Šubić.

Iako se za ovu akciju pripremao godinu dana, bilo je nemoguće simulirati ekstremne uvjete koji su bili ovog tjedna. Kada su u obzir uzme da je Šubić u svibnju napunio 54 godine, te da on nikada nije bio profesionalni sportaš već prosječan rekreativac koji se hodanjem na daljinu počeo baviti prije godinu i pol dana, ova avantura dodatno dobiva na težini.

-Uz standardne probleme poput žuljeva na nogama i grčeva, susreo sam se s mnogima koje uopće nisam očekivao. Dan prije polaska te prva dva dana hodanja gotovo da nisam mogao oka sklopiti. Iako sam bio mrtav umoran, samo sam se prevrtao u krevetu i buljio u plafon. Isto tako prvih nekoliko dana sam, uz energetske pločice i pokoju bananu, mogao jesti samo jako posoljenu domaću rajčicu koju su mi ljudi usput brali iz svojih vrtova.

Kaže da su ga najviše oduševile reakcije ljudi u mjestima kroz koja su prolazili, prije svega u slavonskim selima. -Ljudi su nam donosili svježe povrće iz vrtova, nudili slavonske specijalitete, a u nijednom kafiću gdje smo radili kratke stanke radi odmora i osvježenja nismo mogli platiti piće. To me je jako ganulo, ti ljudi koji imaju najmanje bili su spremni dati najviše. Samo to mi je dovoljna satisfakcija za sve napore koje sam proživio ovaj tjedan – zaključio je Branko Šubić.

Željko Đođo

Edi Kirschenheuter

Novinarstvom se bavi od 1976. godine. Za Radio Samobor i Samoborske novine počinje raditi 1987. Bio je suradnik-dopisnik Sportskih novosti i Večernjeg lista, te urednik i novinar Radija SVN i Svetonedeljske panorame. Povremeno surađuje s drugim medijima, od Zagreba, preko Dubrovnika, do Sydneya.

Komentara

  1. I igrači podmlatka NK Bregane proslavili Oluju i dan branitelja afirmativno, obučeni svi u prekrasne Hosove crne majice prvo bili u Tušiloviću na kupanju na rijeci Korani a onda nazočili veličanstvem slavlju u Slunju i koncertu karizmatičnog Marka Perkovića Thomsona.
    Indoktrinacija “druga Čočea”, nije “uspela” Bogu hvala