“Tko Mariju ljubi, taj se ne gubi”

5. kolovoza 2017.
Komentari isključeni
2.394 Pregleda

Samoborski vjernički puk nahranio se u protekla četiri dana Gospinim milostima na tradicijskom hodočašću Majci Božjoj Bistričkoj, od polaska svojih romara koji su put Bistričkog svetišta još 2. kolovoza krenuli prvi i pješice, sve do današnjeg predvečernjeg završnog gradskog procesijskog hoda za hodočasničkim križom. Pjevalo se i danas gromko samoborskim ulicama “Nas je otpravila, Tebe je pozdravila, sveta Anastazija, Majko Božja Bistrička!“, a i druge pjesme, jer ovo višestoljetno hodočašće samoborskih župljana u Mariju Bistricu bilježi se još u 17. stoljeću.

Kako nam je priopćio jedan od naših kroničara, dugogodišnji suorganizator i aktivni sudionik bistričkog hodočašća, Radovan Librić, prvi je zapis iz Spomenice Župe Svete Anastazije kapelana Fridrika Crkvenca iz 1873. godine objavio Juraj Kocijanić u knjizi “Samobor” u izdanju Odbora za proslavu 700-godišnjice Samobora kao slobodnog i poveljnog trgovišta 1242. – 1942. na 35. stranici. U tom zapisu stoji: “Putniki Marijanski, koji po zagovoru svome već od davnih vremena k čudotvornoj Majki Božjoj na Bistricu putuju, idu iz župe ove 2. kolovoza. Ovaj dan u 5 sati u jutro čita im se sveta Misa, po ovoj budu u procesiji popraćeni do na kraj Ledinske ulice (danas Gajeve ulice) gdje im se kratak, ali zgodan govor reče. Na to se otpute. Kad se 5. kolovoza u večer vrate, od ondje, gdje smo ih ostavili, u procesiji doprate u crkvu.” Crkvenac koristi termin “već od davnih vremena…”, što za kroničare, smatra Radovan Librić, znači da je neki običaj najmanje stotinu godina u narodu.

Održao se, evo, do danas, s većim ili manjim brojem sudionika, već prema prilikama, u “onim” ili “ovim” vremenima, ali nije odumro jer su se starije generacije pobrinule mlađima prenijeti važnost očuvanja tradicije. Završna zahvalna procesija samoborskog vjerničkog puka Bistričkoj Gospi, u samostalnoj i slobodnoj Hrvatskoj veže se i uz odavanje počasti hrvatskim braniteljima u povodu njihova dana, te dana pobjede i domovinske zahvalnosti. Zato je i mjesto svečane završne euharistije Park domovinske zahvalnosti, koji je danas ispunilo između 300 i 400 ljudi. Bilo bi ih i više da se ovo slavlje nije poklopilo sa slavljem u susjednom Taboru koji se misom uočnicom, također na otvorenom, pripremao za proslavu svog Dana i Preobraženja Gospodnjeg. U obzir, naravno, treba uzeti i veliku vrućinu, koju mnogi teško podnose, pa zasigurno nije bilo lako “hoditi” Samoborom u bjelini, odnosno narodnoj nošnji te vojnim i drugim odorama naših bratovština, zajednica i udruga.

Pošlo se i ove godine od kružnog prometnog toka kod samoborskog doma zdravlja i Kompareovom ulicom, preko Trga Matice hrvatske i Kleščićeve ulice, stiglo u Park domovinske zahvalnosti gdje je koncelebriranu svetu misu predvodio nekadašnji župnik i dekan samoborski, koji je danas na župničkoj i dekanskoj službi u Svetom Ivanu Zelini, prečasni Vlado Bogdan. Suslavitelji euharistije bili su domaći župnik Davor Štuljan, luški i domaslovečki, Mladen Sinković i Branimir Budinski, zatim pater Lucije Jagec i župni vikar Josip Čulig. Pjevao je župni zbor uz orguljaša Ivana Gajšaka i ravnanje Lovorke Grbac.


Pun nadahnuća, kakav je bio i za svog župnikovanja u Samoboru, Vlado Bogdan je s oltara govorio o duhovnom ozdravljenju, odnosno obraćenju sa stajališta zavjetnog hodočašćenja kakvo je i bistričko. -Ovo je od pamtivijeka zahvalna procesija za sve primljene milosti koje su i ove godine župljani triju samoborskih župa dobili tijekom hodočašća u naše nacionalno marijansko svetište Majke Božje Bistričke, kojega je blaženi nadbiskup i kardinal Alojzije Stepinac u svoje vrijeme prozvao “hrvatskim Lurdom” – rekao je na početku svoje propovijedi prečasni Vlado Bogdan, dodavši: “U Lurdu se dogodila objava jedne od središnjih istina naše vjere, odnosno potvrda dogme da je Presveta Djevica Marija bezgrešna.”

Prečasni Vlado Bogdan naglasio je kako vjeruje da su Samoborci i ove godine u Mariji Bistrici, u tišini svojih duša i savjesti mnoge molitve izmolili, mnoge suze isplakali i mnoge pjesme otpjevali za naše mlade, članove svojih obitelji, za sve svoje bližnje, svoju župu i našu domovinu te na druge nakane koje u srcu nosimo i radi kojih hodočastimo u sva naša svetišta, a poglavito u Mariju Bistricu.

Na tom tragu propovjednik je svom kazivanju prisličio jednu zgodu iz Lurda koja se zbila 1983. godine, a radi se o pravom i istinskom obraćenju, koje, kako je rekao, znači radikalnu promjenu mišljenja, vrijednosnog sustava i percepcije svijeta o tome tko sam, zašto živim i i gdje uvire taj tijek mog nemirnog života. Dogodilo se osobi iz laicizirane, “tvrde” ateističke obitelji, koja je progledala u slučajnom posjetu Lurdu, čuvši svećenikove, odnosno Isusove riječi “Kucajte i otvorit će vam se, tražite i naći ćete, molite i dobit ćete”, koje je iz svoje opće naobrazbe prepoznao kao Biblijske riječi. Trgnuo se, a te riječi i pogled na svetu hostiju prosvjetlili su mu savjest i stvorili osjećaj nade i sigurnosti, odnosno ozdravljenja i izlječenja, fizičkog i duhovnog.

-I nas je na mjestima poput Lurda, a to ne mora biti samo Marija Bistrica, već možda i kod Svete Ane, Svetog Jurja, drugih naših kapelica, Svetog Antuna u Gradni, Svetog Nikole u Otoku, ili na Slanom Dolu, kod Srca Isusova u Draganje Selu, na Slapnici, u Smerovišću, u Gornjem kraju pri Svetom Mihalju, kod Svetog Florijana na Slanom Dolu, u Bobovici, Kladju, Rakovici ili negdje drugdje, možda zahvatio Duh Sveti, snažno nas prodrmao i otvorio nam oči – rekao je nakon svega Vlado Bogdan i podsjetio na riječi dugogodišnjeg samoborskog župnika, blagopokojnog monsinjora Ivana Horvata: “Tko Mariju ljudi, taj se ne gubi”.

Edi Kirschenheuter

Novinarstvom se bavi od 1976. godine. Za Radio Samobor i Samoborske novine počinje raditi 1987. Bio je suradnik-dopisnik Sportskih novosti i Večernjeg lista, te urednik i novinar Radija SVN i Svetonedeljske panorame. Povremeno surađuje s drugim medijima, od Zagreba, preko Dubrovnika, do Sydneya.

Komentari nisu dopušteni.