U narodnim nošnjama o nošnji župe Samobor

16. srpnja 2017.
Komentari isključeni
2.894 Pregleda

Župno dvorište samoborske župe sinoć je ispunilo 70-ak Samoborki i Samoboraca odjevenih u izvorne narodne nošnje drevne samoborske župe i još 200-tinjak ljudi dobre volje koji su naumili subotnju večer provesti u prelistavanju netom izašlog velebnog izdanja knjige Radovana Librića “Narodna nošnja župe Samobor”. Sa znatiželjom i primjetnom radošću listali su oko 250 stranica knjige koju su zajednički izdali i predstavili Udruga Ekosspiritus iz Samobora i Društvo svetog Izidora Seljaka. Učinili su to u ugodnih i vješto osmišljenih 40-ak minuta u koje je stalo sve bitno, a i ono popratno vezano uz knjigu koju je gotovo svatko od prisutnih na kraju promocije i druženja, uz stol pun domaćih slanih i slatkih kolača te “domaču pijaču”, ponio sa sobom kući.

Bio je to skup dragih prijatelja koji su uglavnom svi i poznaju, s raznih proštenja i drugih crkvenih i svjetovnih događanja, pa je i uvodna pjesma “Prijatel dragi daj dojdi mi”, koju je napisao dugogodišnji samoborski župnik, monsinjor Ivan Horvat, a otpjevao Vokalni sastav Angeluši, bio odlično odabran pozdrav svima okupljenima. Onaj drugi, govorni, uputila je uime organizatora Helena Slijepčević, pozdravivši i predstavnika Grada, vršitelja dužnosti pročelnika za gospodarstvo Krunoslava Zniku i samoborskog kapelana Josipa Čuliga.

On je, pak, svima prenio pozdrave župnika Davora Štuljana, koji je u svojoj odsutnosti iz Samobora, poslao e-mail, u kojemu je uz ostalo naveo da nema prave proslave bilo kojeg blagdana u župi bez puka u narodnoj nošnji. Zato, naveo je još u svojoj poruci župnik Štuljan, moramo zahvaliti svim onim majkama, bakama, djevojkama koje su svoj rad utkale u šivanje ovih prekrasnih nošnji. Autoru i suautorima knjige prečasni Davor Štuljan izrazio je zahvalnost na svem uloženom trudu oko ovog velikog i zahtjevnog posla.

Oni, pak, a uz pisca Radovana Librića, to su i kazivačica, 86-godišnja Evica Vlahović iz Farkaševca, te autor studijskih fotografija Ivan Vukušić, nisu skrivali svoje zadovoljstvo time što su uspješno kraju priveli veliki projekt za malu zajednicu.

Na promociju, zbog svojih iznenadnih i izvanrednih župnih obaveza, nije mogao blagovremeno stići recenzent knjige, monsinjor Nedjeljko Pintarić, inače predstojnik Ureda za kulturna dobra Zagrebačke nadbiskupije, koji se skupu pridružio kasnije. Dio njegovih misli prenio je Radovan Librić izdvojivši sljedeće: “Fotomonografija je vrijedan album narodnih nošnji samoborskog kraja, koji svjedoči o povijesti, stvaralaštvu, umijeću, kreativnosti, a osobito o kršćanskoj tradiciji koji su ljudi ovog kraja živjeli i stvarali. Autori su istaknuli kako nisu po struci etnolozi ili profesionalni poznavatelji kulturne baštine, ali su upravo time potvrdili da su u nastanku svakog vrsnog djela, a ova knjiga to uistinu jest, najvažniji ljubav i entuzijazam, a tek onda znanje i profesionalnost.”

Baš zahvaljujući tom entuzijazmu i međusobnom poticajnom isprepletanju Evice Vlahović i Radovana Librića počelo je ukazivanje na vrijednost samoborske narodne nošnje. -Krenulo je spontano – rekao je Librić – napominjući da sada neće govoriti o debelom i tenkom rublju, kikli i drugim dijelovima nošnje već o tome što je autore nosilo u stvaranju knjige. A počelo je u župi Domaslovec pri blagoslovu kuća kada je kod jedne obitelji zamijetio domaći narodni ručnik stavljen kao otirač za noge. I tada je, u dogovoru sa župnikom, u domaslovečkoj župi od jedne obične plahte naheklan i našiven oltarnik. Bio je djelo bake Evice. Ona je, kad je na televiziji vidjela reportaže o narodnim nošnjama drugih krajeva, Radovanu povjerila tajnu svog srca da i samoborska narodna nošnja bude tako predstavljena. I tu su krenuli zapisi o narodnoj nošnji župe Samobor.

-Prva studijska fotografija za ovu monografiju snimljena je još 2011. godine – rekao je, uz ostalo, Radovan Librić, a uz te studijske, u knjizi je i 30-ak probranih arhivskih, koje su autorima ustupile mnoge samoborske obitelji, pa su i mnogi od prisutnih ugledali sebe i svoje, listajući ovu knjigu.

Predsjednik Udruge Ekosspiritus, Tomislav Ivir, naglasio je da je ovo djelo autora koji su zaljubljenici u našu tradiciju te njezino njegovanje i promicanje i posebno zahvalio svima koji su projekt poduprijeli kupnjom knjige.

Angeluši su otpjevali još nekoliko dobro znanih tradicijskih i skladanih samoborskih pjesama, a Joža Blažević, član Društva svetog Izidora Seljaka, recitirao je Krležine stihove iz balada Petrice Kerempuha “Ni med cvetjem ni pravice”.

-Neka ova knjiga bude poticaj i poziv na entuzijazam svima nama, da se ne sramimo svoje narodne nošnje, da je odijevamo u svim svečanim, ali i drugim posebnim prigodama kao što to čine mnogi drugi narodi svijeta, jer mi se doista imamo čime podičiti, i pjesmom, i molitvom, i odijevanjem tog našeg tradicionalnog ruha – bila je završna poruka Radovana Librića. “Mladi će naraštaji – kako je ustvrdio recenzent, monsinjor Pintarić – sada imati siguran orijentir da u svome životu nastave na tragu djelovanja njihovih časnih predaka te čuvaju stvaralaštvo, kreativnost i ljepotu svog hrvatskog samoborskog kraja.”

Izdavanje knjige pomogli su Zagrebačka županija, Grad Samobor i nekoliko sponzora.

Edi Kirschenheuter

Novinarstvom se bavi od 1976. godine. Za Radio Samobor i Samoborske novine počinje raditi 1987. Bio je suradnik-dopisnik Sportskih novosti i Večernjeg lista, te urednik i novinar Radija SVN i Svetonedeljske panorame. Povremeno surađuje s drugim medijima, od Zagreba, preko Dubrovnika, do Sydneya.

Komentari nisu dopušteni.