Jaglaci – vladari ožujka

21. ožujka 2017.
168 Pregleda

Vremenska prognoza najavljivala je za subotu koja je za nama kišu, a za nedjelju sunce. No, oba dana bilo je tek oblačno, a temperatura ugodnih 10-ak do 12 stupnjeva uz malo vjetra. Premda već dva tjedna sivkasto-smeđe šume ukrašavaju visibabe, šafrani, pokoja margareta i ciklama, apsolutni vladari kraja ožujka su jaglaci. Od blijedih do intenzivno žutih najavljuju da ulazimo u doba svjetla i da ćemo uskoro žmirkati od zlatnog sjaja sunca…

Protekli vikend “na granici” dva godišnja doba bio je idealan da i organizirano planinarstvo pokaže sve svoje potencijale. A ono obuhvaća i brigu o šumama i stazama kojima će uskoro prolaziti sve više planinara. Tako je 19 članova HPD-a Japetić zasukalo rukave i na tragu ideje iz prethodnog mjeseca, stazu od raskrižja Višnjevac Podvrški do Vilinskih jama pretvorilo u planinarski put kakav se samo poželjeti može. Da se netko ne bi zanosio, nije to uopće lagan posao.

Prvo je Drago motornom pilom morao ispiliti pala debla, grane što su prijetile padom i mladice koje su htjele zakamuflirati trasu puta. Marc i Ratko sve su tu morali odbaciti u jarak ili na rubove puta, a potom su slijedile brigade rezača (Danijela, Zvonko, Igor, Tamara, Branka, Robert, Valentina,Vesna, Božo i Jadranko) koji su škarama i mačetama, pa grabljama i vilama uklanjale guste naseobine kupina, korijenje i ostatke granja. Ovaj put, priznajem, lakše sam prošla – zajedno s Helenom, Ivanom i Bojanom iscrtala sam svoje prve markacije. Puno njih, okrugle, vodoravne, slovne… i ako sam prošla strogi Bojanov sud, možda jednog dana postanem i markacistkinja.

Četverosatno krčenje pratilo je i izvlačenje starih konzervi, plastičnih kanistera i boca, tetrapaka, papira i vrećica, otpada civilizacije koja ne mari za ekologiju. Zajedno s alatom sve je to trebalo dovući na početnu poziciju gdje je sve čekala primjerena nagrada – Tonin roštilj. Doista, najbolji roštilj. A svim gurmanima na znanje – ne možete ga probati u nekom restoranu, ta je blagodat dostupna samo članovim HPD-a Japetić nakon višesatnog fizičkog rada i međusobnog druženja. Nadamo se da se isplatilo i da ćemo uskoro dobiti vijesti planinara kako im je bilo lijepo proći dio puta od Vilinskih jama do skretanja za Višnjevac. Ili obrnuto.

Usprkos bolnim rukama i nogama, blagost ranog proljeća mamila je “japetićance” da i u nedjelju krenu u visine. Ne nužno olimpijskih razmjera, ali zato uvijek mogu poslužiti manji vrhunci. Npr. oni u Pokuplju, pa su Samoborci s dva automobila krenuli put Ozlja. Od Starog grada Ozlja, izgrađenog na liticama ponad Kupe, do vrha Vodenice (538 metara) treba tek kojih dva sata, iznimno ugodnih, preko blagih pašnjaka, kroz bajkovita sela i brezove šume. Prostore bez ijednog zvuka urbanog života, samo šuškanja suhog lišća i glasnog pjeva ptica. Spuštanje je bilo na drugu stranu, do Brlog grada, a otamo povratak vlakom u Ozalj. Ne znam da li zbog mekoće vremena, breza koje obožavam ili lelujavih obrisa krajolika, čini mi se da sam otkrili kutak uz koji najviše paše imenica – milina.

Tamara Kalaica

Edi Kirschenheuter

Novinarstvom se bavi od 1976. godine. Za Radio Samobor i Samoborske novine počinje raditi 1987. Bio je suradnik-dopisnik Sportskih novosti i Večernjeg lista, te urednik i novinar Radija SVN i Svetonedeljske panorame. Povremeno surađuje s drugim medijima, od Zagreba, preko Dubrovnika, do Sydneya.

Komentirajte