Najnovije
“Vrijeme za nas” (19. veljače 2020. 15:14)
U planine jer tamo nema zime (19. veljače 2020. 14:24)
O aktualnostima u Svetoj Nedelji (19. veljače 2020. 12:59)
Završene prijave za Srakotrk! (19. veljače 2020. 11:13)
Isključenja struje 19., 20. i 21. veljače (18. veljače 2020. 15:29)
Mario Vavro u vrhu streličarske elite (18. veljače 2020. 11:17)
Kay Boo Too za Fašnik u Bunkeru (17. veljače 2020. 16:00)

Žene na Japetiću

7. ožujka 2017.
Komentari isključeni
3.069 Pregleda

“Nu sada nadjosmo opet zaprijku! Strašno stermi i skliski put prieko onog kamenja i porušenih razvalina bi s pogibeljom skopčan i plazenje po njemu vratolomno, ali moja želja, verh dospjeti, čini me svu pogibeo prezirati, i ja, cipele iz noguh uzamši, a odeću oko mene uzko gori zadevenu, pustih s kao maška gori plaziti; sada deržeći se za onua bujeće korenje, sada za sverših od dubovah i opet za klisure.” – opis je to uspona na Okić, Dragojle Jarnević iz 1843. godine, u dnevniku koji je 1958. objavljen pod nazivom “Život jedne žene”. Zapis je to kojim se upisala u povijest planinarstva kao prva žena koja se, bosa, uspela na Okić s južne strane, pa taj put danas nosi naziv “Dragojlina staza”.

“Gospodično! Tako mi boga i moga poštenja! Ja vam se moram diviti.” – uzviknuo je, vidno impresioniran suputnik Dragojlin – “Ja sam bio soldat i mnogi sam već vratolomni put činio nu na ovakvom ne bijah još nikada i sada me na bi nitko ovuda spravio da ni vas, ali od vas se ipak sramotiti nedam, i ako ve stermoglavite, oću i ja radosno poginuti, svjedočujući se koliko serca i odlučnost u vas imade.” “Ilirkinja iz Karlovca”, pseudonim pod kojim je prvotno objavljivala svoje tekstove i na taj je način pokazala iskorak od uobičajene slike o ženama i njihovim sposobnostima. Planinarke i alpinistkinje, penjačice slobodnim stilom, danas nikoga ne iznenađuju, kao što je uobičajeno i da pišu sjajnu književnost.

Pohod na Japetić pod nazivom “101 žena na Japetiću” što su ga “Japetićanke” organizirale protekle nedjelje, bio je mogući podsjetnik i na takve uspjehe prethodnica. Ali prije svega, bio je poziv da Ivane, Maje, Dragice, Štefice, Nataše, Vesne, Ane, Helene, Kinge, Tamare, Daniele, Radmile, Mirjane, Sanje i Sonje iskušaju svoje sposobnosti, zarone u šumu, preskoče potoke, susretnu se jedna s drugom. Kiša i magla mnoge je preplašila i zadržala u kući, ali 30-ak “hrabrica”, u 10 ujutro krenulo je od “Šojke”, preko jarka, put Japetića, blatu i skliskom kamenju usprkos. Ni povremeni zapusi vjetra, ni dva, ipak već proljetna pljuska, nije ih zaustavilo ni u usponu, ni u smijehu, niti u razgovoru. Neke su se poznavale od prije, neke su se susrele prvi put, ali još jedanput se pokazalo da su izazovi zapravo samo inspiracija. Smijalo se putem nepodopštinama djece, podijelila zabrinutost za bolesne članove obitelji, razmijenilo nekoliko recepata i strahova od novog radnog mjesta, nahvalilo i iskritiziralo nekoliko filmova, raspravilo o kvaliteti doktorskih studija, ali i muškaraca, otvorenih očiju odsanjalo nekoliko putovanja te u tišini odmjerila vlastita fizička spremnost, uživalo u sve glasnijem pjevu ptica, otkrilo što je to u planinarenju važno i sjajno.

Na spomen i značaj 8. ožujka, Međunarodnog dana žena, ukazuju i planinarski uspjesi, na velike i male planine, jer pokazuju koliko su važne i sjajne one same. Kao što je bilo važna i sjajna borba tekstilnih radnica u New Yorku za bolje radne uvjete i bolju plaću za njihov rad. Borba žena za pravo glasa, ravnopravan položaju u društvu, u svim segmentima ljudskog djelovanja, inicijativa Clare Zetkin da jedan dan u godini i na slavljeničko-simboličkoj razini svakoga podsjeti na ljudsku ravnopravnost.

Kao i svaki pohod i ovaj je imao nužnu pratnju Hrvatske gorske službe spašavanja. “Japetićanke” zahvaljuju i Vladimiru Novaku Dadi i novom voditelju samoborske stanice HGSS-a Vatroslavu Jakoboviću što su ih ispratili kod “Šojke” i dočekali u domu “Žitnica”. Intervenirati nisu morali, a u dobrom društvu i dobro su se proveli.

Nataša Petrinjak

Edi Kirschenheuter

Novinarstvom se bavi od 1976. godine. Za Radio Samobor i Samoborske novine počinje raditi 1987. Bio je suradnik-dopisnik Sportskih novosti i Večernjeg lista, te urednik i novinar Radija SVN i Svetonedeljske panorame. Povremeno surađuje s drugim medijima, od Zagreba, preko Dubrovnika, do Sydneya.

Komentari nisu dopušteni.