Dvije večeri kratkog filma hrvatskih autora u samoborskom kinu

1. studenoga 2016.
Komentari isključeni
768 Pregleda

Kratki filmovi hrvatskih autora, sutra i u četvrtak, moći će se vidjeti u samoborskom kinu. Obje filmske večeri počinju u 19 sati, a prikazano će biti gotovo 30 filmova svih filmskih vrsta i rodova kratkih formi. Tako će se moći vidjeti animirani film “Surogat” našeg oskarovca Dušana Vukotića, film Pravda Ante Babaje, ali i filmovi nove generacije kratkofilmaša.

Večeri kratkog filma domaćih autora organiziraju samoborsko Pučko otvoreno učilište i umjetnička organizacija “Rikšafilm”, a filmove je odabrala magistrica filmskih umjetnosti, Ljiljana Mikulčić. Cijena ulaznice po filmskoj večeri košata 10 kuna.

Prva večer, 2. studeni, 2016. – PROGRAM

1. Krunoslav Ptičar: KINO OKO (3 min)
Kino oko je pokušaj dekompozicje slavnog filma Tziga Vertov-a “Čovjek s kamerom“. Sinteza je filma u nekoliko minuta, te fragmentacija linerane monaže.
Video je zamišljen kao svojevrsna mašina, sastavljena od nekoliko izvučenih mikro sekvenci koje su postavljene na isti plan, upotrebljene pojedinačno kao «video loop», Evoluiraju sljedeći logiku i diskurs orginalnog filma. Prisutnost oka stvaratelja filma Dziga Vertov-a odražava u objektivu kamere. Ono je koje posmatra, stvara, te interpretira te slike, postavljajući nas istovremeno u ulogu subjekta i objekta.

2. Damir Čućić: LE PETITE MORT (2007., 7:20 min)
Ishodište filma dokumentarni su zapisi nastali snimanjem električne naprave koja strujom prži insekte i kukce. Zabilježena masovna smrt pretvara se iz organske slike u digitalni zapis. Koloplet smrti uranja u beskonačni lunarni kolorit u kojem bića na trenutak uskrsnu. 

3. Marija Šćekić: BABINE SUZE (2016., 6 min)
Naziv “Babine suze” nastao je kao spoj riječi “baba” (koja se često koristi za naziv određenog vrha, dulibe, jame, jezera itd.) i riječi “suze” koje simbolički predstavljaju težinu, muku, bol i patnju života na surovoj planini te radost, skromnost i dostojanstvo suživota kakav su imali dida Jole i baba Mara (Josip i Marija Ramić) za života na Paklenici.

4. Martina Meštrović: BLA (2013., 7:47 min)
Obrazovna struktura kroz koju smo protisnuti jedno je od glavnih oružja svakoga sistema. Pristajemo li na to dobrovoljno ili nam se bez pitanja ispostavlja račun?

5. Željko Radivoj: ALAMO (2010., 6:30 min)
Alamo je snimljen mjesec dana nakon smrti Toma Gotovca. Subota ujutro, šum kiše prožet odjecima daleke grmljavine priziva sjećanja na Toma, na Alamo John Waynea, glumca kojeg je Gotovac obožavao.

6. Ana Hušman: RAZGLEDNICE (2013., 23:23 min)
Program učenja hrvatskog jezika za strance navodi neke učinkovite metode učenja našega jezika: izražajno čitanje, igranje uloga, insceniranje bajki, pisanje razglednica… Uz prave razglednice poslane iz Amerike u Hrvatsku, te metode postaju osnova performativnih i improviziranih situacija u filmu.

7. Helena Schultheis Edgeler: DVANAEST (2015., 7:47 min)
Video rad “Dvanaest” bavi se promišljajem mikro svijeta ljudske egzistencije i makro svijeta vanosjetilne realnosti. Ljudsko iskustvo stvaranja je takvo da nastanku materijalnog prethodi misao podržana emocijama koja zahtjeva određen vremenski ciklus. U analogiji s time makro svijet sadrži ideju stvaranja ljudske realnosti koja je simbolički prikazana kristalnom maskom koju na različite načine nosi 12 lica stvarajući svoj individualan način postojanja u zajedničkom vremenskom okviru. Harmonično i istovremeno postojanje različitih stvarnosti unutar vlastitih vremenskih ciklusa izraz je smislene sveukupnosti. Rad je posvećen Ivanu Ladislavu Galeti.”

8. Mario Papić: ODNOS (2009., 5:44 min)
Inspiracija i ishodište filma bila je plesna predstava “10 godina” koreografa/plesača Rosane Hribar i Gregora Lušteka. Filmom se kroz četiri sekvence, montažerskim postupcima, iz odnosa plesač-plesačica razvija jedan novi međuodnos.

9. Liliana Resnick: AS LONG AS I LIVE (2015., 8:30 min)
Kada netko nam blizak počini samoubojstvo možemo li tugovati bez osjećaja ljutnje. Mlada žena luta mračnim zimskim ulicama paralizirana isprepletenim osjećajima i tuge i ljutnje.

10. Ivan Ladislav Galeta: DVA VREMENA U JEDNOM PROSTORU (1976/84., 12 min)
Jedan film projiciran je dva puta s razlikom od dvije sekunde.

11. Marko Meštrović: NE SPAVANJE NE UBIJA (2010., 9 min)
Što se događa kada snovi preuzmu kontrolu nad stvarnošću?

12. Tomislav Gotovac: PRIJE PODNE JEDNOG FAUNA (1963., 9 min)
“Planskost” postupaka očituje se u njihovoj reduciranosti, a potom u njihovu ponavljanju. Na primjer, za svaku od tri sekvence Prije podne jednog fauna umjetnik je izabrao uzajamno vezan, ali varijantni izrazito sveden postupak. Sva tri bloka povezuje statičnost kamere i postojano usmjerenje snimanja bez otklona u stranu. Ali dok je prva sekvenca-kadar posve statična, u drugoj se koristi zoom unaprijed, a u trećoj brzi zoomovi unaprijed i unatrag. Svedenost postupka očituje se u tome što su svi ostali mogući filmski postupci neutralizirani. Znači, koristi se mali broj postupaka. U Prije podnevu jednog fauna nema raskadriranja prizora. Montažno se, i to međunaslovima, razdvajaju samo sekvence. (Tomislav Brčić, http://www.hfs.hr/)

13. Dušan Vukotić: SUROGAT (1962., 10 min)
U suštini to je vrlo jednostavna priča o čudnom trokutastom debeljku koji dođe na plažu, i sve što mu treba jednostavno napuše. Tako napuše i vlastitu partnericu, ali na kraju jednako tako kako je lako došao do svega – to i nestane, on sam sebe lijepo ispuše. Surogat ili (Ersatz) je nastao u vremenu šezdesetih kad su se tek rudimentarno počeli pojavljivati surogati ili nadomjesci za prave željene stvari, film kao da je predvidio današnjicu u kojoj se polako gubi granica između stvarnosti i virtualnog surogata za stvarnost.

Surogat je 1962. godine dobitnik Oscara. Prvi je animirani film izvan Sjedinjenih Američkih Država koji je  dobio Oscara za najbolji crtani film.

Druga večer, 3. studeni, 2016. – PROGRAM

1. Krunoslav Ptičar: THIS IS NOT (1:20 min)
“This is not“ je kritika, te refleksija na naš odnos sa televizijskim slikama te njihovom analogijom sa stvarnošću. Asocirajući « Varka slike » (platno René Magritte-a koje prikazuje lulu, ispod je napisano – ovo nije lula), te poznate titlove J.L.Godard-a upotrebljene u filmu Vjetar sa istoka : “Ovo nije prava slika, ovo je naprosto slika“, ovaj video na neki način sintetizira te kritizira percepciju zvuka, slike, te pisane riječi na ekranu. Tim procesom suprotstavljanja zvuka, riječi, te pokretne slike unutar kadra ekrana, upotrebljeni elementi međusobno se eliminiraju te postepeno postaju naprosto “samo slika”, njen sopstveni odraz.

2. Ana Hušman: PLAC (2006., 9 min)
“Plac” je film o kupovanju namirnica i pripremi zimnice, a istražuje ponašanje kupaca prilikom obične, svakodnevne nabavke voća i povrća na tržnicama. Preferiranje domaćeg nad uvoznim prisutno je kod svih kupaca, jer se smatra da je domaće uvijek bolje, kvalitetnije i uzgojeno prirodnim putem, bez obzira da li je zaista tako.

3. Juraj Lerotić: ONDA VIDIM TANJU (2010., 34 min)
Željko i njegov mlađi brat žive sami otkako im se mater liječi u bolnici. Željko se dogovorio dvije stvari sa samim sobom: mora konačno preuzeti inicijativu i upoznati Tanju i mora nabaviti lovu da materi može kupiti periku. Pravu, od prirodne kose. Ako to uspije, čini mu se da bi sve opet moglo krenuti nabolje. Ovaj je film napravljen od fotografija.

4. Željko Radivoj: PROLJEĆE NA BAUŠTELI (2008., 3:18 min)
Očaravajuća slika krošnji, nebrojeno nijansi proljetnih boja koje se mijenjaju  naletima vjetra i brzim prolazima oblaka ispred sunca u opreci je s prijetećim zvucima obližnjeg gradilišta.

5. Ana Bilankov: A STORY (2008., 8 min)
Refleksivno putovanje prema unutarnjem, osobnom svijetu autorice izraženo izgovaranim tekstom, praćeno je vizualnim mapiranjem kamere jednog nedefiranog prostora, unutarnjeg i vanjskog u isto vrijeme.

6. Valentina Lacmanović: SOLAR RING (2015., 12:35 min)
SOLAR RING triptih drugi je video rad u kojem autorica koristi tehniku snimanja (svog) tijela u pokretu, ne oslanjajući se na trenutni povrat informacije/slike. Odnos s kamerom je organski i intuitivan. Gledatelj time dobiva mogućnost da uđe u privilegirani, intimni prostor plesačice i doživi djelo ‘iznutra’.

7. Martina Meštrović: PETROVA ŠUMA (2016., 8 min)
Univerzalna parabola o razlikama. Priča o prirodnom i isključenom, normalnom i neobičnom. Dvoboj naučenih binarnih opozicija u tri boje. Uz važno pitanje za svijet ovoga filma i izvan njega: ako naša priroda nikoga ne ugrožava, što nas ili tko sprečava da živimo ispunjen život, možda jedini koji imamo?

8. Liliana Resnick: DISPLACEMENT (2012., 7:20 min)
Žena doživljava prošlost, sadašnjost i budućnost u jednom jedinom trenutku
istovremeno.

9. Helena Scultheis Edgeler: TESERAKT-SOMNIUM (2011/12., 12 min)
“Još nisam ništa otkrio, ali put kojim sam išao gotovo će me sigurno odvesti do cilja, pod uvjetom da je cilj ostvariv. Sve što sada mogu reći je da sam stvorio nov i drugačiji svijet ni iz čega. Sve što sam vam do sada dao je poput kule od karata u usporedbi s dvorcem.” (János Bolyai)

10. Andrej Rehak: CRVENI DIV (2006., 10:10 min)
Znanstvene teorije predviđaju da će naše Sunce za nekoliko milijardi godina, kada ‘potroši’ svoje ‘gorivo’ postati Crveni Div. Radijus Crvenog Diva narasti će tada do orbita unutarnjeg planetarnog ringa i gledan sa Zemlje prekrivati će cijeli dnevni nebeski svod…  Ovaj film dokument je postavljanja i rušenja Crvenog diva, skulpture koja je bila dio izložbe 9-tog Trijenala hrvatskog kiparstva. Nekoliko dana prije početka izložbe, autor Prizemljenog Sunca, ujedno predsjedavajući nadzornog odbora iste manifestacije, povukao je svoju suglasnost jer mu se nije svidjela ideja da neka druga kugla prekriva njegovu kuglu… Ne uvažavajući takav argument i pozivajući se na inicijalnu suglasnost neophodnu za početak višemjesečnog procesa izrade skulpture, čija je vizualizacija također otisnuta u katalogu trijenala, autor Crvenog Diva odlučio se za finalizaciju projekta i njegovo ‘gerilsko’ postavljanje… 

11. Ante Babaja: PRAVDA (1962., 11 min)
Stilizirani kratki igrani film. Prolaznik na mediteranskom trgu nailazi na okrutan prizor: muž tuče ženu. Htjede se umiješati, ali ipak se suzdrži. U tučnjavu se, pak, umiješaju drugi. žena se izvuče, a za njom i muž. I dok se oni mire, interventi, kojima se na kraju pridružio i prvi prolaznik, nastavljaju nemilosrdnu tuču. Kad se pojavi redar, svi se razbježe, a on zatvara onoga koji se posljednji umiješao u tuču.

12. Ivan Ladislav Galeta: PiRâMídas 1972-1984. (12 min)
“Četiri različita položaja kamere pokazuju četiri osnovna usmjerenja pokreta linije: LIJEVO-DESNO, GORE-DOLJE i DOLJE-GORE DESNO-LIJEVO. PiRâMídas 1972-1984 je u skladu s tim apsolutno simetričan film, u kojemu se neprekinuta vožnja tračnicama u montaži rastavlja na scene, koje se – u prvoj polovici filma (prvih 7260 kadrova-sličica) – uvijek okreću protivno od kazaljke na satu za 90 stupnjeva i, počevši nakon 120 sličica, krate za po jednu sličicu u odnosu na prethodnu, dok – u drugoj polovici filma (drugih 7260 sličica) – opisuju spiralni okret u smjeru kazaljke na satu i produljuju se za jednu sličicu u odnosu na prethodnu, No i središte je označeno i popunjeno – praznom, bijelom, jasnom sličicom, apsolutnom sredinom filma i vrhom piramide, sličicom broj 7261.” (Barbara Wrum, iz kataloga Galetine samostalne izložbe KRAJOLIK NULTE TOČKE u MSU Zagreb).

13. Dušan Vukotić: SUROGAT (1962., 10 min)
U suštini to je vrlo jednostavna priča o čudnom trokutastom debeljku koji dođe na plažu, i sve što mu treba jednostavno napuše. Tako napuše i vlastitu partnericu, ali na kraju jednako tako kako je lako došao do svega – to i nestane, on sam sebe lijepo ispuše. Surogat ili (Ersatz) je nastao u vremenu šezdesetih kad su se tek rudimentarno počeli pojavljivati surogati ili nadomjesci za prave željene stvari, film kao da je predvidio današnjicu u kojoj se polako gubi granica između stvarnosti i virtualnog surogata za stvarnost. Surogat je 1962. godine dobitnik Oscara. Prvi je animirani film izvan Sjedinjenih Američkih Država koji je  dobio Oscara za najbolji crtani film.

Anja Franić - Modrić

Diplomirala novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Novinarstvom se počela baviti 2002.godine, honorarno radeći za mjesečnik "Naš Samobor" te magazin Reader' s Digest. Za Radio Samobor radi od 2008. godine.

Komentari nisu dopušteni.