Ohridsko jezero puno Rudara

28. listopada 2015.
Komentari isključeni
1.276 Pregleda

Članovi Kulturno-umjetničkog društva Oštrc iz Ruda boravili su proteklog vikenda u makedoniji odakle nam je reportažni zapis poslao njihov tajnik Josip Lebegner:

Proteklog je vikenda, od 22. do 25. listopada, 45 članova KUD-a Oštrc sudjelovalo na Međunarodnom folklornom festivalu u Ohridu. Pored KUD-a Oštrc, još je gostovalo nekoliko KUD-ova iz Makedonije i Zadra, a zbog krize s izbjeglicama (koje na 2000 km dugačkom putovanju jedva da smo primijetili) nekoliko skupina je otkazalo svoj dolazak. Unatoč tome, pozitivne energije tijekom sva četiri festivalska dana nije nedostajalo.

5 (1024 x 683)

Autobus smo popunili našim mlađim i starijim plesačima i sviračima. Bez obzira na generacijski jaz, svi su gostovanje shvatili vrlo ozbiljno. Domaćim priprema za središnji nastup u ohridskom kulturnom centru pridodali smo i dvije probe u hotelu Montenegrin inn u kojemu smo bili smješteni tako da je sama prezentacija na pozornici protekla bez pogreške. U 30-ak minuta programa izveli smo samoborske, međimurske i posavske plesove te nekoliko samoborskih i podravskih pjesama koje je publika pozdravila burnim pljeskom.

9 (1024 x 576)

Osim promocije samoborske etno baštine, gostovanje je pružilo izvanrednu priliku za upoznavanje s makedonskom kulturom i poviješću. Prve dojmove dobili smo već u Skoplju prigodom zaustavljanja na putu do Ohrida. Broj spomenika u tom glavnom makedonskom gradu vrlo je blizu teoretskog maksimuma, s obzirom na to da su svi gradski trgovi već obilježeni nekom impozantnom skulpturom. Kako to izgleda u praksi, nabolje opisuje poruka koja kruži po makedonskim društvenim mrežama: “U Skoplju ako stojiš u mjestu duže od minute, turisti pomisle da si spomenik i slikaju se s tobom”. Unatoč tome – ili možda baš zbog toga, Skoplje je sve atraktivnija turistička destinacija, a zbog niskih cijena rada sve je atraktivnija i dijelu hrvatskih poduzetnika. Pri tom se ne smije zaboraviti da je grad teško stradalo u potresu 1963. godine (razoreno 75-80% kuća) pa je Makedonija na neki način prisiljena iznova graditi svoju povijest. A krajnji rezultat su 20-ak metara visoki spomenici, nova barokna pročelja na socijalističkim zgradama i četiri betonske galije-restorana u Vardaru.

4 (1024 x 683)

Za razliku od Skoplja, Ohrid je omiljeno radno mjesto brojnih konzervatora, s obzirom na to da je sam grad upisani na listu UNESCO-ve svjetske baštine kao spomenik kulture, a Ohridsko jezero kao spomenik prirode. Grad se spominje još u 3. stoljeću prije Krista. Za Ohrid se govori da ima 365 crkava od kojih su možda 2-3 veće od naše svete Barbare. Od sakralnih mjesta najupečatljivije su nam bile crkva svete Sofije stara oko 1000 godina i crkva Sv. Bogorodice Perivlepti sa živopisnim freskama i predavanjima.

3 (1024 x 683)

Organizatori festivala također su nam omogućili vožnju brodom Ohridskim jezerom do 30 km udaljenog manastira sv. Nauma. Sv. Naum je bio učenika Ćirila i Metoda i jedan je od najvećih makedonskog svetaca. U blizini manastira nalazi se dio izvora vode koja puni Ohridsko jezero i koji su zbog nedirnute prirode toliko čisti da se voda iz njih može piti. Dio članova posjetio je i Biljanine izvore, inspiraciju nepoznatom autoru za poznatu makedonsku narodnu pjesmu. I dok se Makedonija i Bugarska i dalje spore oko toga tko je prvi opjevao Biljanine izvore, mi smo je imali prilike čuti u jedinstvenoj izvedbi ohridskog taksiste Joce koji nas je dovezao do izvora.

2 (1024 x 683)

Prije povratka u Rude naše torbe smo dopunili raznim lokalnim suvenirima. Ono što se svakako isplati kupiti u Ohridu su ohridski biseri za čiji jedinstveni izgled i sjaj je zaslužna mala riba plašica, od čije se krljušti radi završni biserni premaz. Kako su Rude ipak dijelom i ruralna sredina, u prtljazi se još moglo naći bijelog graha tetovca, kočanske riže, sjemena gigantskog poriluka od metra, ljute-slatke-mljevene ili svježe paprike, kikirikija također iz Tetova (ili možda uvoznog iz Turske), bijelog sira, rakije (Mastike ili Žolte) i makedonskih vina. Da su na samoborskoj tržnici cijene iste kao i na ohridskoj prodavači bi morali raditi bar u dvije smjene.

Do neke sljedeće turneje (plan je 2016. Njemačka i 2017. Borneo/Malezija) dužni smo zahvaliti Gradu Samoboru i Županiju na sredstvima za autobus i Autoturistovim vozačima Tomislavu i Jasminu koji su nas sigurno vratili u Rude.

Edi Kirschenheuter

Novinarstvom se bavi od 1976. godine. Za Radio Samobor i Samoborske novine počinje raditi 1987. Bio je suradnik-dopisnik Sportskih novosti i Večernjeg lista, te urednik i novinar Radija SVN i Svetonedeljske panorame. Povremeno surađuje s drugim medijima, od Zagreba, preko Dubrovnika, do Sydneya.

Komentari nisu dopušteni.