Najnovije

Uz mjesec i kandelabre do samoborskih kapela

4. travnja 2015.
Komentari isključeni
2.119 Pregleda

Na okolnim samoborskim bregima održan je s velikog četvrtka na Veliki petak prvi noćni križni put. Ideja je to članova Bratovštine sv. Jakova apostola, koja će uskoro saživjeti na Vrhovčaku.

Radovan Librić i Vlado Kenda, njezini osnivači, prije 4 su godine “francuskom rutom” hodočastili u Santiago de Compostela. Nova bratovština i pil sv. Jakova iz španjolskog svetišta, a koji će postaviti u dvorištu obitelji Librić na Vrhovčaku, zahvala je Bogu za 800 km u 40 dana na hodočasničkom putu sv. Jakova apostola. Poticanje višednevnih hodočašća, posebno onih u Santiago, bit će glavna zadaća Bratovštine.

3U crkvi svetog Mihalja (1024 x 683)

U noći Velikog Četvrtka u samoborskoj franjevačkoj crkvi započeo je noćni križni put. “Noćas će živo evanđelje hodati samoborskim stazama”, rekao je hodočasnicima, uz još mnoge poticajne i ohrabrujuće riječi, gvardijan fra Nikola Vukoja. Na postajama su molili križni put pape Franje, te pet Očenaša i po deseticu Žalosnog otajstva krunice, na različite nakane. Učinili su to i na prvoj postaji, a onda je formirana procesija sa Samoborcem Vladom Kendom kao križonošom. Njegov je pomoćnik bio Mario Hećimović, a križ su, s kandelaberima u rukama, pratili mladi Razumi iz Konšćice, župa sv. Martin pod Okićem – Franjo, Josip, Luka, Matija, Petar i Tomislav. Prema kapelama sv. Ane i sv. Jurja slijedilo ih je više od 50 vjernika, predvođenih kapelanom Josipom Čuligom, a pri Ani ih je dočekao i samoborski župnik vlč. Davor Štuljan. Njegova im je podrška pri realizaciji ideje o noćnom križnom putu u Samoboru mnogo značila.

4Na Vrhovcaku (1024 x 682)

Poslije križa na završetku Kalvarije spustili su se crkve sv. Mihalja, gdje ih je dočekala Mira Rubinić, koja inače brine o kapeli i kipu sv. Antuna u Rudarskoj dragi, njihovoj sljedećoj postaji. Na Gradišću su postaje bili križ među vinogradima i kapela sv. Filipa i Jakova, gdje su ih s toplim, domaćim čajem dočekali Anica i Josip Blažević te Miroslava Vrtarić. Slijedio je hod prema križu na Dubravi, kapeli sv. Vida na Vrhovčaku te pilu sv. Jakova apostola, u izgradnji. I obitelj Librić je poslužila topli čaj za promrzle hodočasnike. Nakon pila na Bahovčevom, spustili su se do kapele sv. Jelene Križarice u Sv. Heleni. Nakon molitve, popili su čaj koji je Blaženka Milković pripremila večer rane, kako bi sa sinom Filipom mogla sudjelovati u prvom noćnom križnom putu. Završetak je pobožnosti bio u župnoj crkvi sv. Anastazije. Molitva 14. postaje, blagoslov vlč. Davora i zajednička fotografija.

7sudionici na kraju puta (1024 x 683)

A onda, netko na posao, a netko na spavanje. No dovoljno budan da se osvrne na skoro 12 km pješačenja tijekom 8 sati, bio je križonoša Vlado Kenda: “U noći sa četvrtka na petak, koje mi kršćani zovemo i Velikim Četvrtkom i Petkom, bio sam prvi križonoša na noćnom križnom putu. Osjećao sam da su mi ti trenuci potrebni kako bih malo bio sam s Kristom patnikom i kako bih, na svoju osobnu nakanu, mogao nositi “teret”, koji je, u usporedbom s teretom Krista, koji je trpio za nas, ma ništa. A sve je lakše kad su prijatelji s tobom, a obitelj u Duhu. Zapravo je svatko od nas križonoša, svako od nas nosi svoj križ, svakoga dana, u ovom svijetu na koji smo stigli i u kojem smo putnici, a da nas nitko nije pitao želimo li to biti. A onda nam uskrsli Krist nudi vječnu domovinu, u kojoj više nećemo biti putnici, nego ljudi, kako nas to uči Isus Krist, jednostavni, opušteni, mirni, sa svojim stavovima i mali, ali čvrsti kršćani.”

5Krizonosa, Vlado Kenda (1024 x 1537)

Dobri poznavatelji samoborskih bratovština primijetit će da je trasa križnoga puta prolazila kroz sjedišta čak šest samoborskih bratovština – Sv. Jurja, Sv. Mihalja i Florijana, Sv. Filipa i Jakova – Gradišće, Sv. Helene, Sv. Vida te sv. Jakova apostola – Vrhovčak. Njihovi će se članovi, a to je želja organizatora, godišnje izmjenjivati u nošenju križa.

6Krizonosa i pratnja (1024 x 683)

Na ovaj su križni put, osim iz samoborskih župa, pristigli i vjernici iz Zagreba, Jastrebarskog, pa čak i iz Splita, što je ukupno desetak župa. Josip Razum iz Konščice bio je najstariji hodočasnik. Lidija Momić, krojačica, članica Udruge, osmislila je albe, tunike za križonošu i pratnju, a Joža Blažević je osmislio “kandelabere”, svijećnjake. Kapelan Josip Čulig i Radovan Librić animirali su postaje križnoga puta, a u molitvama desetica krunice izmjenjivali su se hodočasnici.

Prijave za novog križnošu započinju. Ideje za nove trase, uz neke druge samoborske kapele i križeve krajputaše, dobrodošle su. Pobožnost noćnog križnog puta u Samoboru začeta je, pa neka u godinama koje dolaze saživi, baš kao i nadaleko poznata hvarska pobožnost “Za križem”.

Tomislav Ivir

Gordana Ivir

Radovan Librić

Edi Kirschenheuter

Novinarstvom se bavi od 1976. godine. Za Radio Samobor i Samoborske novine počinje raditi 1987. Bio je suradnik-dopisnik Sportskih novosti i Večernjeg lista, te urednik i novinar Radija SVN i Svetonedeljske panorame. Povremeno surađuje s drugim medijima, od Zagreba, preko Dubrovnika, do Sydneya.

Komentari nisu dopušteni.