„Zapisano u srcima koja ponešto slično ćute, šuteći trpe…“

16. siječnja 2015.
Komentari isključeni
1.804 Pregleda

Promocija druge zbirke pjesama „Uzaludan bijeg“ Đurđice Runtas, okupila je  u četvrtak 15. siječnja  brojne ljubitelje poezije u Gradskoj knjižnici Samobor.

Zbirku je uredila Gordana Šprajc, a nastala je kao plod autoričina neodoljivoga poriva za pisanjem i izražavanjem vlastitoga unutarnjeg svijeta . Đurđica Runtas zbirku je posvetila čovjeku kojem je istodobno donijela i sreću i nesreću i blagoslov i kaznu. Lektor zbirke Šandor Horvath, novinar, urednik i prevoditelj, potaknut snagom autoričinih stihova, kazao je: „Kada sam pročitao zbirku, plašio sam se da će se Đurđica izgubiti, ali ona se našla!“

2 (757 x 801)

Uz samu autoricu, ugodnom ozračju promocije pridonijela je čitajući autoričine pjesme i Vanda Vandekar Bartulica, zatim v.d.voditeljica Književnog odjela Ogranka Matice hrvatske u Samoboru,  Ljubica Šego, koja je kroz četiri kruga nastojala publici dočarati previranja i osjećaje autoričnih doživljaja, i Lada Lokmer, koja je promociju popratila glazbenim točkama uz gitaru. Josip Prudeus u Pogovoru zbirke napisao je: „ Učinih ga naslovima Đurđicinih srco-pjesama, jer osjetih da su sažetak svemu izrečenom ispod njih napisanog iz srca, zapisano u srcima koja, tu negdje, ponešto slično ćute, šuteći trpe. Isto. Ili bar slično.“

3 (757 x 1251)

Autorica je po završetku promocije svoje stiho-srco-zbirke zahvalila organizatorima Gradskoj knjižnici Samobor i Ogranku Matice hrvatske u Samoboru, vrsnom fotografu Miroslavu Ozmecu bez čijih umjetničkih fotografija “Uzaludan bijeg” ne bi bio to što jest, i svim okupljenim građanima na podršci i dijeljenju još jednog doživljaja pjesništva.

A Josip Prudeus ispisao je još jednu veliku pohvalu autorici slijedećim riječima:

“Pjesnikinja, u svakoj pjesmi stoji osobno, samosvojna oslonjena na sebe, sučelice svemu što je okružuje, raduje i rastužuje; stoji čvrsto ponosno i prkosno prema svakom dolasku i odlasku; staloženo promatra, učvršćena u svoj mir nemir događanja oko sebe.
Njen krletka je njena, njen svjetionik njen. I tragovi, i šutnja – i umor.
Tako ostaje prepoznatljiva i neponovljiva u bilo čijem stihu.
Svoja u svemu potvrđuje istinu da su pjesnici- pjesnici, tek ako svaki promatra isto, a vidi drugačije, čuje isto, a osluškuje po svome, doživi isto a ćuti “na svoju“.
U ovoj zbirci, pjesnikinji je srcohvat slobodan stih. Na taj način iskazuje da joj je sloboda osobnih doživljaja prije svega, te ne želi robovati i biti sputana zakonima metrike, krutosti sroka. Želi biti iskrena pjesnikina, a ne vrsni „zanatlija“
To je njen izbor. Dobar izbor.
Stoga ne preostaje drugo čitatelju, ove iskrene pjesničke intime, nego li poslušati Arhimedovu koju, vjerujem, uz Jadrankinu suglasnost četiri puta prepisujem: Noli turbare circulos meos! Ne remeti moje krugove! Ne križaj mi moje osnove! Ne crtaj po mojih crta!
Cijenim iskrenost i čestitam.”

Lada Lokmer

Fotografije: Željko Nemec

Mislav Maroević

Novinarstvom se aktivno počeo baviti 1976. u danas kultnom magazinu Svijet. Radijsku karijeru započinje 1978. godine na Radio Samoboru. Početkom devedesetih godina podiže obiteljsku tvrtku Matis, koja 2004. godine dobiva koncesiju Radio Samobora.

Komentari nisu dopušteni.