Bratovština svetog Bernarda u pohodu svom svecu zaštitniku

3. rujna 2014.
Komentari isključeni
3.645 Pregleda

U organizaciji Planinarske bratovštine svetog Bernarda iz Samobora od četvrtka 28. do nedjelje, 31. kolovoza održano je hodočašće u Italiju i Švicarsku, u mjesta u kojima je živio i djelovao sveti Bernard, zaštitnik planinara. Posljednje takvo hodočašće Bratovština je organizirala prije tri godine, a ovo je bilo dio ovogodišnje proslave 20 godina postojanja bratovštine. Na hodočašću, osim članova bratovštine, sudjelovali su i planinari ostalih samoborskih planinarskih društava, članovi planinarskih društava iz Zagreba, Zaprešića, Svete Nedelje, Jastrebarskog i Osijeka, kao i oni koji nisu članovi ni jednog društva, ali su ljubitelji prirode i planina. Ukupno se na ovom hodočasničkom pohodu skupilo 53-oje planinara.

Hodočašće je započelo u četvrtak kasno navečer. Nakon noćne vožnje autobusom, planinari su prvo posjetili Novaru, mjesto u kojem je sv. Bernard umro. U tamošnjoj katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije nalazi se njegov grob, pa su u njoj slavili svetu misu koju je predvodio velečasni Darko Banfić u zajdništvu s velečasnim Davorom Štuljanom i Josipom Banfićem. Nakon mise i molitve na Bernardovom grobu put je nastavljen kroz pokrajinu Aosta prema Gostinjcu svetog Bernarda.

Posljednji dio puta planinari su prošli pješice, uspinjući se oko 2 sata prelijepom alpskom stazom. Gostinjac se nalazi u Švicarskoj, na prijevoju visokom 2473 metra. Upravo na tom mjestu sv. Bernard, zajedno sa svojim redovnicima, otvorio je prvi Gostinjac 1050. godine. Stoga od sredine 17. stoljeća i prijevoj nosi njegovo ime. Gostoljubivost i jednostavnost ovog prostora osjeća se na svakom koraku.

ber12 (1024 x 768)

Subota je započela zajedničkom jutarnjom molitvom. Nakon doručka planinari su se podijelili u dvije skupine. Veći dio otišao je na planinarsku turu u trajanju od 6 sati. Tijekom hoda izmjenjivali su se sunce i oblaci, a vjetar je, brzo noseći oblake, čas otkrivao pogled na prekrasne vrhunce više od 4 tisuće metara i vječno prekrivene snijegom, a čas ih je zaklanjao. Drugi dio planinara popeo se na vidikovac koji se nalazi na visini od 2700 metara, a oni hrabriji popeli su se i na vrh visok 2900 metara. Za ovaj dio, naime, treba malo spretnosti i hrabrosti jer se uspinje preko klinova i sajli. Ostatak dana proveden je u razgledu muzeja, pasa bernardinaca i šetnji uz ledenjačko jezero. U predvečerje slavljena je sveta misa, a predvodio ju je velečasni Štuljan.

Nedjelja je bila dan povratka. Nakon jutarnje molitve i doručka, hodočasnici su se zaputili prema Paviji, mjestu gdje je pokopan sv. Augustin. Sveti Bernard je, naime, osnivajući zajednicu svojih redovnika, uzeo za njih redovnička pravila svetog Augustina koja je on sastavio nekoliko stoljeća prije. U župnoj crkvi Gospe Karmelske slavljena je sveta misa u zajedništvu s talijanskim vjernicima i njihovim župnikom. Tako su neki dijelovi mise čitani i pjevani na talijanskom i na hrvatskom jeziku. Na kraju mise, župnik Daniele Baldi darovao je samoborskoj Bratovštini svetoga Bernarda kip njihove zaštitnice, Gospe Karmelske. Poslije mise hodočasnici su prošetali Pavijom i posjetili grob svetog Augustina.

Kasno u noći vratili su se u Samobor, a uspomene i doživljaji s ovog planinarskog hodočašća sigurno će se još dugo pamtiti i prepričavati.

Lovorka Grbac

Edi Kirschenheuter

Novinarstvom se bavi od 1976. godine. Za Radio Samobor i Samoborske novine počinje raditi 1987. Bio je suradnik-dopisnik Sportskih novosti i Večernjeg lista, te urednik i novinar Radija SVN i Svetonedeljske panorame. Povremeno surađuje s drugim medijima, od Zagreba, preko Dubrovnika, do Sydneya.

Komentari nisu dopušteni.