Učiteljska edukacija u “Živom muzeju”

9. srpnja 2014.
Komentari isključeni
1.154 Pregleda

Svi sudionici projekta pod nazivom “Kolegijalno podupiranje među učiteljima po načelima coachinga s ciljem stvaranja poticajnog okruženja za učenike – PEERTNER” (Peer coaching for teachers to create stimulating learning for pupils – PEERTNER) pamtit će po zanimljivom radnom susretu i cjelodnevnom boravku u Gradu Strugi koji s pravom nazivaju “živim muzejom”.

Jednim autobusom iz Bregane, a drugim iz Ljubljane na seminar u Strugu stigli su sudionici osnovnih škola uključenih u ovaj projekt. To su Osnovna škola Milana Langa iz Bregane, predstavnici ostalih samoborskih osnovnih škola, odnosno članovi Hrvatskog učiteljskog društva Samobor i Osnovna škola Martina Krpana iz Ljubljane. Na ulazu u Strugu dočekale su ih voditeljice projekta, doktorice znanosti Zora Rutar Ilc i Brigita Žarković Adlešič iz Zavoda za školstvo Republike Slovenije i magistrica Blanka Tacer iz Skupine Primera.

Ovaj se projekt financira sredstvima Europske komisije, preko Programa za cjeloživotno učenje Comenius Regio partnerstva.
Širom otvorena vrata Grada i nasmiješena lica kostimiranih djelatnika pozvala su sve sudionike u dvorište. Gospođa Eleonora, u svečanom srednjovjekovnom ruhu, ugodnim glasom i skladnim držanjem predstavila je sebe, zatim služavku Ernestinu i viteza Borimira. Kao znak dobrodošlice ponudila je sve cvičekom, domaćom salamom i kruhom. Pričajući legende ovoga Grada, Eleonora je učitelje uvela u povijesnu čaroliju, a služavka Ernestima ponudila je svima poseban napitak – kavu kuhanu u kotliću, a točenu u glinenim posudicama. Zato joj je i okus bio poseban.

Strmim stubama, trijemom i kroz nekoliko prostorija na katu domaćica je goste uvela u “lovački salon” prepun raznih trofeja. Tamo je, svirajući lutnju, a služavka violinu, otpjevala pjesmu dobrodošlice po starom kranjskom običaju.

Svojom gracioznošću zadivila je sve prisutne, a tada je riječ dobio gost predavač, profesor Tomaž Vec s Pedagoškog fakulteta iz Ljubljane. Održao je zanimljivo predavanje na temu “Komunikacijske vještine u obrazovanju”, govorio je na slovenskom, a zbog sudionika iz Hrvatske, prezentacija je bila prevedena. Duhoviti profesor često je komentarom, fotografijom ili kakvom zgodom i nasmijao publiku.

Radni dio sastanka uslijedio je odmah nakon predavanja. U manjim skupinama, sastavom pomiješani ne bi li se što bolje upoznali, učitelji su uvježbavali otvorena pitanja, aktivno slušanje i ostale coaching vještine. Sljedeći zadatak bio im je kreirati kolaž pomoću ponuđenog tiskovnog materijala. U vrlo kratkom vremenu trebali su sažeti čitav proces usavršavanja, svoja pozitivna iskustva, potencijal ovoga projekta i svoje želje za budućnost.

Ovakve radionice stvarno povezuju članove skupine i otkrivaju kreativnost pojedinog člana, a zrnce kompromisa garantira uspješan rezultat i zadovoljne suradnike. Svaka skupina trebala je u samo jednoj minuti predstaviti svoj rad. Glasan pljesak iz dvorane i nasmijana lica učitelja dokaz su ostvarenih rezultata.

Nakon stanke, jedna je skupina razgledavala Grad Strugu u pratnji Eleonore, koja im je govorila o životu, legendama i običajima te pokazala “Državnu pisarnicu”. Među učiteljima je rasplamsala znatiželju da saznaju kako je sve to nekad funkcioniralo.
Drugoj skupini Borimir je, odjeven u zaštitno odijelo, pokazao kovačnicu, kovanje uporabnih predmeta i novca, a služavka Ernestina provela ih je crnom kuhinjom, podrumskim prostorom u kojem ognjište nema dimnjak, pa dim ostaje u prostoru i zato su stropovi crni. Kuhinja je skromno opremljena. Svi kovani predmeti Borimirovo su djelo i nastali su u gradskoj kovačnici. Zainteresirani sudionici mogli su također sudjelovati u kovanju i odijevanju viteške opreme. Kasnije su skupine zamijenile voditelje.

Prepuni dojmova samoborski i ljubljanski učitelji prošetali su na kraju uz Krku do Grada Otočca. Sljedeći susret svih polaznika bit će u kolovozu u Bregani, a tom prigodom pokazat će se svim sudionicima ovog projekta ljepote samoborskog kraja.

Marija Aščić, prof.

Edi Kirschenheuter

Novinarstvom se bavi od 1976. godine. Za Radio Samobor i Samoborske novine počinje raditi 1987. Bio je suradnik-dopisnik Sportskih novosti i Večernjeg lista, te urednik i novinar Radija SVN i Svetonedeljske panorame. Povremeno surađuje s drugim medijima, od Zagreba, preko Dubrovnika, do Sydneya.

Komentari nisu dopušteni.