S foto predznanjem – završno na Klek

1. srpnja 2014.
Komentari isključeni
1.410 Pregleda

Održane su posljednje sezonske aktivnosti unutar Planinarskog društva Pinklec iz Svete Nedelje. To su posljednja edukativna radionica i posljednji izlet za prvu generaciju Pinkecovih planinaraca. Za kraj nastavne godine za planinarski pomladak pripremljena su dva vrlo zanimljiva predavanja: Planinarska fotografija i Kuturno-povijesne znamenitosti. A izlet? Mlade je “planinarce” odveo na legendarni Klek.

Najbolji fotić je onaj koji već imaš

Prvi gost predavač, Roman Avdagić, tajnik Fotokluba Klik iz Svete Nedelje uveo je polaznike Škole za planinarski pomladak u svijet “planinarske fotografije”.

“Planinarci” su saznali osnovne podatke o povijesti fotografije. Upoznali su se s glavnim tehnikama fotografiranja. Otkrili su i osnovni, ali vrlo jednostavan trik fotografiranja, a to je da je “najbojli fotoaparat onaj koji imaš sa sobom” jer bez fotoaparata nema ni fotografije.

Poznati fotograf savjetovao je male plananare da prije nego što počnu ozbiljnjije fotografrati, moraju dobro upoznati fotoaparat koji posjeduju. Svaki fotoaparat ima nekoliko osnovnih parametara, a njegov vlasnik mora znati čemu oni služe. Puno vježbanja i “igre” s fotoaparatom bit će najbolja praksa žele li postati dobri fotografi. Fotograf Avdagić podijelio je “planinarcima” i nekoliko korisnih savjeta što se tiče izrade popularnih selfija.

Za kraj druženja s fotografom Romanom Avdagićem, otvoren je i fotonatječaj za najbolju fotku s izleta na Klek kojim su “planinarci” završili prvi stupanj svog “planinarskog školovanja”.

Nije u prirodi sve

Uslijedilo je predavanje o kulturnim i povijesnim znamenitostima koje je pripremio i održao Željko Hajtok, predsjednik Planinarskog društva Pinklec.

Kroz virtualnu šetnju, prisjetili su se “planinarci” svih dosadašnjih druženja na izletima. Zaključili su da osim prirodnih znamenitosti, Hrvatska obiluje i kulturno-povijesnim spomenicima iz svih razdoblja. Razlog tome su burna povijesna zbivanja i prepletanja različitih kultura kroz stoljeća na ovim prostorima, što Hrvatsku čini jedinstvenom državom na Jadranu.

Zaključili su da cilj pravog planinarenja treba biti upoznvanje, ne samo prirodnih ljepota, nego i kulturno-povijesnih znamenitosti Hrvatske. Samo se na taj način može obogatiti i upotpuniti doživljaj planarenja i produbiti ljubav prema domovini.

Za kraj druženja mali su planinari riješili anketu koju su im pripremili voditelji “planinarske škole”. U anketi su iznijeli svoje dojmove o prvoj ovakvoj školi u organizaciji Planinarskog društva Pinklec i voditeljima dali savjete kako i što dalje. Svi su složni u jednome: Nastavit će intenzivno planinarenje i druženje i na jesen, nakon povratka s ljetovanja.

Legendarni Klek

Za odredište završnog izleta polaznika Škole za planinarski pomladak “Pinklecovi planinarci” nije mogla biti izabrana ni jedna druga hrvatska planina već Klek iznad Ogulina.

Više je razloga takvom izboru. U prvom redu oni su vezani uz planinarsku povijest. Naime, očaran ljepotom Kleka, Johannes Frishauf, profesor matematike iz Graza, potaknuo je 1874. godine osnivanje planinarskog društva u Hrvatskoj. U spomen na početak organiziranog planinarstva u Hrvatskoj, Klek se nalazi u i znaku Hrvatskog planinarskog saveza, a Klekova jugoistočna stijena bila je prva škola hrvatskih penjača.

Klek je ujedno planina uz koju su vezane mnoge priče i legende, pa je zanimljivo odredište za djecu, ali i za odrasle. Gledan iz daljine, doima se kao usnuli div kojemu su Klečice noge, a vršna stijena glava. U čitavoj Hrvatskoj nema vrha kojim bi se narodna mašta toliko bavila koliko Klekom. Prema narodnoj predaji, Klek je sijelo vještica, koje su gotovo postale simbol Kleka i Ogulina.

Tako su u nedjelju, 29. lipnja, “planinarci” zaintrigirani brojnim legendama o ogulinskom kraju i dobro raspoloženi krenuli na završni izlet Škole za planinarski pomladak.

Đulin ponor

Stigavši u Ogulin, nakon kraćeg razgledavanja gradskog središta, uputili su se prema Đulinom ponoru. Đulin ili Dobrin ponor je ponor ponornice Dobre. Prema legendi, dobio je ime po mladoj djevojci Đuli koja je u 16. stoljeću živjela u Ogulinu. Legenda kaže da su Đulu roditelji obećali starijem plemiću za ženu. U to doba su se vodile velike bitke s Turcima te je u Ogulin stigao mladi krajiški kapetan Milan Juraić. Milan je branio frankopansku utvrdu u Tounju. Prema legendi, Milan i Đula su se zaljubili na prvi pogled. No, Milan je smrtno stradao u jednoj od bitaka s Turcima. Čuvši za tu vijest, Đula se zbog nesretne ljubavi bacila u ponor rijeke Dobre te otada Ogulinci zovu taj ponor Đulinim ponorom.

Preko puta Đulina ponora smjestila se renesansna utvrda – Frankopanski kaštel. Grad Ogulin nastao oko je oko tog kaštela koji je izgradila plemićka obitelj Frankopan krajem 15. stoljeća. Kaštel je odigrao veliku ulogu u razvoju sadašnjeg Ogulina. Danas je u kaštelu Zavičajni muzej otvoren 1967. godine. Ima nekoliko zbirki: arheološku, etnografsku, zbirku starog oružja, spomen-sobu Ivane Brlić-Mažuranić i planinarsko-alpinističku zbirku.

Alpinistički izlošci

“Planinarci” su s posebnom pažnjom razgledali upravo ovu posljednju, planinarsko-alpinističku zbirku. Divili su se zanimljivim izlošcima poput dnevnika i cipela prvih penjača na Klek, kamenu s vrha Mount Everesta koji je donio Stipe Božić te ostalim dokumentima i slikama s hrvatskih himalajskih ekspedicija.

Uspon s konopom

Iz Ogulina autobusima su krenuli dalje do mjesta Bjelskog. Nakon priprema za planinarenje, započelo je jednosatno penjanje do planinarskog doma na Kleku, a zatim i na sam vrh Kleka. Mladim “pinklecima” posebno je uzbudljiv bio uspon od doma do vrha kada se penjalo po stijeni pridržavajući se za konop.

Stara legenda kazuje i da se za olujnih noći na Kleku okupljaju vile, vilenjaci i vještice koji plešu kolo i pjevaju. Vještice i vile nisu nigdje vidjeli, ali su zato bili nagrađeni prekrasnim pogledima prema Bjelolasici, Risnjaku i Bijelim stijenama. Bilo je i izvrsnih prilika za fotografiranje jer je za polaznike “Male planinarske škole” otvoren natječaj za “planinarsku najfotku”.

Nakon povratka, umorni, ali puni dojmova, u autobusu su stigli dogovoriti još i posljednje detalje vezane uz završnu svečanost njihove “male planinarske škole” koja ih očekuje danas.

Petrunjela Krajačić

Edi Kirschenheuter

Novinarstvom se bavi od 1976. godine. Za Radio Samobor i Samoborske novine počinje raditi 1987. Bio je suradnik-dopisnik Sportskih novosti i Večernjeg lista, te urednik i novinar Radija SVN i Svetonedeljske panorame. Povremeno surađuje s drugim medijima, od Zagreba, preko Dubrovnika, do Sydneya.

Komentari nisu dopušteni.