Konačno u Sočiju!

8. veljače 2014.
Komentari isključeni
2.790 Pregleda

35. dan 07.02.2014. Petak

Ma, danas je sve ok. Jučer sam bio malo u komi, danas je već lakše. Shvetio sam da su za moj problem ustvari krivi Egipćani. Da oni nisu izmislili kotač, ja ga ne bi slomio. Mislim da je to zaključak današnjeg dana.

Proveli smo ga lutajući Sočijem i okolicom. Odjurili smo vlakom koji navodno juri 170 km/h do Adlera, odnosno Olimpijskog parka, no ne više od 65km/h. Prije toga smo podigli naše Spectator pass-ove, no nismo uspjeli podignuti i naše ulaznice za sutrašnje ski skokove. To možda, ali samo možda uspijemo sutra, kada gđa. Julija bude u svom uredu… no to je zaista duga priča…..

U svakom slučaju, proveli smo ugodan dan u osluškivanju Sočija i ljudi koji su ovdje došli iz različitih krajeva Rusije i ostatka Svijeta. Možda, najdraža ekipa koju smo sreli je grupa Latvijaca koji su došli na biciklima. Mislili smo da ćemo možda biti jedina ekipa koja je došla na biciklima u Soči, ali ima još luđaka na ovom Svijetu. Dakle, to je ekipa mnogo mlađa od nas, koja je u Soči došla preko cijele Ukrajine, no ipak na malo drugačiji način. Oni su naime imali pratnju jednog vozila i nisu putovali s torbama, što im je ipak malo olakšalo dolazak… priznaju sami.

Meni su bili jako simpatični. Svi govore Engleski i bili su pravo osvježenje, baš su pravi momci. Kombi im nije prošao kontrolnu točku poslije Tuapse-a i oni se odmah vraćaju prema Tuapse-u, a onda svojim kombijem natrag u Latviju.

Mi ipak ostajemo na još kojem šašljiku, kod naših dobrih Armenskih prijatelja. Prijateljstvo nam raste iz minute u minutu. Prvo, smo odlično primijetili da ni Gruzijski, a posebno Ruski konjak, nisu ni blizu Armenskom. Dalje, kušali smo apsolutno sve vrste šašljika, u kojoj ističem … bravetinu.

Prvo smo bili vezani pupčanom vrpcom za normalni šašljik, dakle svinjsko meso, no iskusni Andrej, ponudio je nešto posebno… i tako je bilo. Uglavnom, da skratim… doručkujemo u našem “šašljik baru”, ručak preskačemo zbog obaveza, uglavnom vezanih uz sport, a onda se na večeru vraćamo u naš “šašljik bar”!

Dan koji smo proveli danas, potpuno nas je vratio u normalu i raspoloženje nam također raste iz minute u minutu. Nakon onog šoka jučer, primio sam mnogo sms-ova i mailova koji su bili poticaj i ohrabrenje. Kad dolaze od prijatelja onda puno znače, makar sam nakon odspavane noći i sam osjetio pozitivan pomak. Kada je onaj jučerašnji umor malo splasnuo, ipak je sve bilo drugačije.

Hej buraz, pa mi smo ipak dopedalirali u Soči!!!

Trenutno smo u našem “šašljik baru” i kroz par sekundi, glavni šef cijele priče, gospodin Putin otvoriti će 22. Zimske olimpijske igre u Sočiju, 2014 godine., a i mi smo ipak ovdje i to na tako poseban način. Ivica je prošao sa zastavom, a mi smo svoje podigli u zrak….

So, we are here.. in Sochi….Olyimpic games can begin…..

Ladies and Gentelmans, meine Damen und Herren, Mesdames et Messieurs, Уважаемые дамы и господаbe, Babe i Muži, kak’ bi rekli naši stari… Igre mogu početi!

Evo, i gospodin, predsjednik Putin potvrđuje….….proglašavam 22.Zimske olimpijske igre, OTVORENIM!!!

Barba, Marko i Mladen nemaju ništa protiv, dapače…..po pedali

 Dnevnik putovanja biciklima Zagreb – Soči 2014. piše Tomislav Barbić – Barba 

Soči – centar svijeta

Konačno dan bez obaveze vožnje bicikla, ali s brojnim drugim obavezama. Spavali smo malo duže nego inače, ali odmor nam je bio potreban. Kratak plan i krećemo prema gradu. Trebamo podići Spectator pass-ove kako bi se mogli kretati prema olimpijskim borilištima, podići ulaznice za skijaške skokove koje smo ranije kupili, te nabaviti kutije za transport bicikala i naći prijevoz do zračne luke. Naizgled nije previše, ali još uvijek ne znamo što se gdje nalazi.

Najprije smo stali u šašljik baru u našem susjedstvu kako bi se dobro najeli. Vlasnici su Armenci što znaći da je i klopa dobra. S takvom podlogom dalje je sve lakše. Došli smo u grad i tražimo mjesto za podići Spectator pass. Šaltaju nas s mjesta na mjesto. Volonterii i policija uopče nisu upućeni. Na kraju dolazimo do mjesta gdje se to može nabaviti. Red je golem, čeka se satima. Nervoza u nama raste. Tražimo alternarivu, ali nema je. Obilqzimo red i dolazimo do samog ulaska u zgradu. Red je omeđen trakom. E tu sada nastupa balkanska snalažljivost i doza bezobraznosti. Marko podiže traku i guramo Mladena u red sa svim putovnicama. Trenutak kasnije zovu grupicu od 15-ak ljudi unutra Mešu kojima je i Mladen. Odlićno!

Nakon nekoliko minuta Mladen izlazi van, mahne nam i autoritativno kaže: “Marac, Barba ajde” i pozove nas unutra. Policajci koji stoje na ulazu nisu se niti snašli a mi smo več bili unutra. Preskočili smo sigurno 5-6 sati stajanja u redu. Podigli smo Spectator pass, ali karte ovdje nismo mogli podići. Šalju nas u Olimpijski park, 45 minuta vlakom od Sočija. Vlak je besplatan dok traju OI. Tamo opet isti problemi, niti mi niti volonteri ne znaju gdje se mogu podići ulaznice. Blagi kaos. Konačno dolazimo o zgrade kojoj možemo podići karte, ali zaštitari na ne puštaju unutra jer nas nema na popisu osoba koje smiju ući. Trebamo gđu Juliu, koje nema u zgradi bez obveza oko otvaranja igara. Na kraju se ipak Mladen uspio dogovoriti s Juliom da sutra u 12 sati pokupi karte. Potragu za kutijama prebacili smo za sutra.

Vratili smo se u Soči i odmah po izlasku iz vlaka sreli grupu biciklista. Dečki su doputovali iz Latvije. Znaći nismo jedini. Njihov put je ipak bio malo jednostavniji. Osim što je malo kraći, imali su i prateći kombi koji im je vozio stvari, tako da su oni samo vozili bicikl. Sve im je bilo pokriveno od strane sponzora. Kombi im nisu pustili u Soči, tako da se taj dio puta vraćaju vlakom.
Otvorenje OI smo gledali u šašljik baru u društvu Rusa i Armenaca. Pojeli smo još nekoliko šašljika raznih vrsta, među kojim je najbolji bio onaj od bravetine. Popili nekoliko piva i bocu armenskog konjaka. Pronašli smo i prijevoz do aerodroma preko Andreja, glavnog kuhara. Odvest će nas njegov prijatelj, svojim kombijem.
Sve oči svijata trenutačno su uperene prema Sočiju i spektakularnom otvorenju 22. zimskih olimpijskih igara. Predsjednik Rusije Putin je otvorio igre, a i time je završio naš drugi dan u Sočiju.

 

Mladen Gačeša

Vožnja biciklom naš je način života. Nismo sportaši i naš biciklistički klub nije natjecateljska momčad, nego udruga koja okuplja bicikliste koji vole putovati i one kojima je bicikl prometalo s kojim se kreću Europom i svijetom. Mi nismo biciklisti. Mi smo ljudi koji voze bicikl.

Komentari nisu dopušteni.