Do Fedosija

1. veljače 2014.
Komentari isključeni
2.832 Pregleda

28. dan  31.01.2014. Petak

Bicikli su nakon jučerašnjeg popravka ostali u maloj toplinskoj stanici pored našeg hotela “Forum”. Popravljajući bicikl, nije nam bilo hladno, doduše pritvorili smo vrata i bili uvjereni kako će se bicikli do jutra raskraviti, no ništa. Bicikli su ujutro bili potpuno smrznuti. To objašnjava dvije stvari. Prvo, toliko smo se već priviknuli na hladnoću, da nam i oko nule ili nešto niže, može biti prihvatljivo kao toplo, te drugo, moja zadnja kočnica i dalje njet rabota..

Jutro je hladno i ne samo hladno, već puše i jak sjeveroistočnjak. Hladno znači -12ºC, a jak vjetar 12m/s ili oko 40-ak km/h.

Krenuli smo prema planu i današnja etapa je inače trebala biti kraća (mali odmor, nakon brda od prethodnih dana), no sada je i ona upitna.

Odlučujemo se za sjevernu rutu za Feodosiju, koja je malo duža od južne rute i njeni su usponi blaži, ali zato ćemo se u jednom trenutku, nakon 24 km uključiti na vrlo prometnu M17, koju poznajemo još od Simferopolja.

Tako smo i napravili. Na početku nije bilo iznenađenja, vjetar nije popuštao, uspon je počeo nakon desetak km i u narednih 8 kilometara popeli smo se na 420 metara nad morem. Jedino što se tamo promijenilo je temperatura. Mjerimo najhladnijih -14,5ºC.

U narednih par kilometara malo smo se spustili, pa onda još malo više popeli. Sve ukupno, ponovo smo bili na Sljemenu.(oko 900 m visinske). Kod ovako hladnih dana važan je odabir opreme za bicikliranje. Tome posvećujemo puno pažnje , pa nas na neki način to i tjera da toliko buljimo u termometre.

Početi ću od glave. Izmjenjujem dvije kape. Jedna je vrhunski wind stoper material, s vezicom koja omogućuje dodatno priljubljivanje kape preko ušiju.

To je Millet kapa i zaista nikada nisam imao bolju kapu za bicikliranje po hladnoći.

Druga je klasična vunena kappa, Velocity s flis podstavom koju kombiniram zajedno s tankom “fantomkom” kojom eventualno mogu prekriti usta i dio obraza.

Što se tiče gornjeg dijela tijela, oblačim se čak u četiri sloja.

Prvi sloj je Brinje majica. To je ona na prvi pogled odvratna mrežasta majica, no upravo je to izmišljotina koja dolazi iz Norveške (dio standardne opreme Norveške vojske), a tamo se ljudi znaju nositi s hladnoćom.

Na tu majicu, dolazi jedna klasična poliesterska planinarska majica koja pokupi znoj koji eventualno odvoji Brinje. Na to ide Velocity windstoper koji se pokazao odličnim i ponekada je to sve i dovoljno ako je do -10ºC, te ako nema vjetra.

Ako ima vjetra i to ovakav kakav je puhao danas onda još oblačimo naše Gore Tex jakne u ovom slučaju vrhunske Millet jakne za visoko gorje. Znači to nisu nikako one lagane biciklističke jakne, već tehničke alpinističke jakne za zaista najekstremnije uvijete.

Windstoper hlače s tregerima, tvrtke Velocity poznajemo vrlo dobro. O njima sam već pisao, to je dakle proizvod koji u ovim uvjetima također funkcionira savršeno.

Na nogama imamo čarape s najvećim postotkom vune/ 70-ak %.

Što se tiče rukavica i cipela (čizama), nosim zaista super opremu marke Columbia.

To je tvrtka koja proizvodi hi-tec proizvode za zimu s velikim iskustvom, a njihov program Omni-heat je proizvod za upotrebu do -40ºC.

Cipele i rukavice su iznutra obložene specijalnom aluminijskom folijom, koja dodatno štiti i vraća vlastito proizvedenu toplinu. Cipele imaju dodatno i mogućnost grijanja, koje svakako nije neko spektakularno grijanje, ali u nekom trenutku možda je dovoljno i samo zaustavljanje dodatnog pothlađivanja.

Ta oprema ima samo jednu manu. Dakle, kada se koriste rukavice s aluminiziranom podstavom (koje su u pravilu dvoslojne, prvi sloj je tanki flis), one se ne smiju skidati ni trena s ruku, jer se skidanjem aluminijska podstava još brže rashlađuje, pa su još prilikom ponovog navlačenja još hladnije.

Dakle, sva oprema je zaista vrhunska, ali bez volje i želje za pedaliranjem, to je samo obleka koja može visjeti u ormaru….

U jednom trenutku primijetili smo jedan mali natpis PRODUKTI, to je signal za zaustavljanje. Natpisi PRODUKTI ili MAGAZIN, su uz razne kafee ono što nas privlači, jer tu se mogu kupiti različite namirnice koje su nama dnevno potrebne. Razna mješovita roba, na koju se treba priviknuti. Marko i ja je već znamo, sada je već i Barba pravi stručnjak. Odmah na ulazu viče, samo nesvinjinu, kupi neku salamu, samo da nije moje godište.

U današnjem slučaju, kupili smo samo malu bocu Krimskog konjaka (ponestalo nam rakije), malo nekih keksa koji podsjećaju na one koji se mogu kupiti u našim slastičarnama. Vlasnica je Tatarka imena Nelja. Simpatična starijagaspaža, koja nam poklanja svakom po jednu čokoladu.

Nakon ručka, koji se odužio zbog nesporazuma s još jednom Tatarkom,gaspažom čijeg se imena ne sjećam, nastavljamo prema Feodosiji, uglavnom lagano nizbrdo, no uz onaj isti sjeveroistočnjak. Pedaliramo cijelo vrijeme, čak malo žurimo, ne prelazimo 20km/h, ali za nas je u zadnjih par dana …nevjerovatna brzina.

Dolazimo u Feodosiju po laganom mraku, no ne ulazimo u grad , već pronalazimo smještaj uz glavnaju darogu……po pedali

Trp dist……60 km

Ride time…5h04 min

Avg speed…..11,7km/h

N 45º04’10,9’’

E 35º23’06,7’’

 

Mladen Gačeša

Vožnja biciklom naš je način života. Nismo sportaši i naš biciklistički klub nije natjecateljska momčad, nego udruga koja okuplja bicikliste koji vole putovati i one kojima je bicikl prometalo s kojim se kreću Europom i svijetom. Mi nismo biciklisti. Mi smo ljudi koji voze bicikl.

Komentari nisu dopušteni.