Najnovije

Noćni vjetrovi boršča

30. siječnja 2014.
Komentari isključeni
2.896 Pregleda

26. dan  29.01. 2014.  Srijeda

Dogovor je bio da danas krenemo malo ranije, dakle doručak je iza 8 sati, pa onda još jednom skočimo biciklima do rive i potom odmah na pedaliranje.

Ustao sam prvi, kao i obično, Marko drugi, može se reći, kao i obično, makar je on oko spavanja vrlo blizak Barbi, što znači, spavanje do zadnje sekunde.

Složio sam stvari, Marko je također bio spreman, došao sam do Barbine sobe, a tamo kaos, Barba “reorganizira” svoje torbe. To je izgleda bilo neophodno, jer Barba tako i tako, uvijek otvara krivu torbu kada mu nešto treba, ali kako i neće kad malo, malo mijenja opremu po torbama.

Puna soba opreme, hlače je navukao samo do pola, odnosno navukao je samo jednu nogavicu i potpuno se posvetio svom tabletu.

Barba je legenda, posebno mi je drago da je s nama na ovom putovanju, smijem mu se kao lud svakodnevno. Njegovi brojevi su zaista zarazni, stalno nešto broji i računa, pa smo se već i Marko i ja uključili u cijelu priču. Inače je vrijedan i ništa mu nije teško, osim eto biti spreman u dogovoreno vrijeme. Kako smo mala družina, to nije nikakav problem, osim toga, inspirira ostatak ekipe da već od ranog jutra krenemo za zafrkancijom.

Znali smo da će izlazak iz Jalte biti spor, jer na koncu u Jaltu smo se cijelo vrijeme spuštali, a trebalo se vratiti na istu cestu.

Cesta od Jalte do Alušte je još po nečem posebna. Naime, ta dva grada u potpunosti povezuje trolejbus linija iako su udaljeni gotovo 40 kilometara. To nije uobičajeno i nekako se čudno voziti uvjetno rečeno otvorenom cestom iznad koje su “tramvajske” žice.

Nakon tih 40 kilometra već smo skupili 996m uspona, što samo govori, kakav je dan pred nama. Vrijeme je ipak na našoj strani, danas nema kiše i nije suviše hladno. Temperatura je iznad nule i nekako se svi skupa osjećamo dobro, makar je današnji dan jedan od onih kada je vožnja u zimskim uvjetima najzahtjevnija.

Dakle, puno je uspona, a onda odmah nizbrdica. Dakle danas tijekom cijelog dana odnosno svih 78 km nije bilo niti metra ravnice.

Što to ustvari znači?

Znači da se kod dugih uspona treba raskomotiti, odnosno skinuti dio opreme, a kod spusta se ponovo obući. Naši bicikli su vrlo teški i s njima su usponi dugački i zahtjevni.

Spustovi su kratki, ali spuštati se onako mokar od uspona, znači smrznuti se, no ima i ono gore… prehladiti se. To svakako nije ni mjesto ni trenutak za probu.

Nakon 50 km stajemo na ručak. Ulazimo u mali restoran uz cestu, na mjestu gdje jednostavno nema ničega osim te male kućice. Unutra, dvoje ljudi, suprug za šankom, supruga u maloj kuhinji. Naručujemo nešto za “kušat”, boršć i peljmene (slično raviolima) sa smetanom.

Barba je u restoran ušao zadnji i nije birao obrok, već smo mu Marko i ja naručili što i nama. Dva su razloga, prvi je dodatno zezanje jer Barbi boršć nije najdraža hrana, a drugi razlog je da osim boršća i pelmenija nije ničeg drugog niti bilo. Barba je bio očajan, ali obećao se osvetiti uveče, jer zna kako ga boršć napuhava, Barbini vjetrovi su nadaleko poznati.

Možda još interesantnije za tu birtiju-restoran je da je gazda istinski ljubitelj nogometa i veliki navijač Manchester Uniteda, što sam ja odmah odobrio, slikao se gazdom za uspomenu, poklonio mu značkicu HOO i znojnik s hrvatskim kockicama od Karlovačke pivovare. Čovjek je bio oduševljen i odmah znojnicu sa hrvatskim bojama zataknuo na nosač pored mnogih šalova različitih nogometnih klubova.

U restoranu smo saznali za mogućnost spavanja prije Sudaka, koji je trebao biti naše odredište. No, kako je sutrašnja etapa nešto kraća a današnja nešto duža i vrlo zahtijevna odlučili smo je skratiti.

Nakon još tridesetak kilometara zaustavljamo se na križanju prije mjesta Kamaka. Tamo nam u suret izlaze dvojica domaćih ljudi iz skupog japanskog terenca, koji nam pronalaze smještaj u gostilnici koja inače ne radi zimi, ali će je izvjesni Sergej otvoriti za nas.

Došli smo na dogovoreno mjesto , nema Sergeja, ali ima par njegovih ljudi s gradilišta kojima je on director. Družimo se u njihovoj toploj portirnici sve do dolaska Sergeja, koji nam omogućuje dogovoreni smještaj.

Portir Saša nam je otvorio ultra hladnu sobu u kojoj nema nikoga od ljeta. Pokušavamo je nekako zagrijati, ali ide vrlo teško…..po pedali

Trip dist…..78,6

Ride time….5h42min

Avg speed …13,6

N 44º47’14,5’’

E 34º39’01,5’’


 Tomislav Barbić

Kako se pedalinci pripremaju za težak dan pred njima…
… otiđu na rivu i iz sveg glasa, na oduševljenje prolaznika, zapjevaju:

Neka cijeli ovaj svijet
Još sja u suncu
Neka naša Zemlja sva
Postane sretna

Neka cijeli ovaj svijet
Zove se Jalta
Zelena i mirisna
Cvjetna sva i nevina
Livada iz sna.

Znam da sam ove stihove napisao i jučer, ali što mogu kad su lijepi a i prigoda je takva. Bilo mi je malo neugodno, a jedino više od toga bilo je smiješno. Nastup ne baš previše talentiranog terceta je snimljen kamerom, a ako će te biti dobri možda će te dobiti priliku pogledati ovaj debakl.

Kao i obično ujutro se Mladen prvi spremio. Njegov bicikl je več spreman za polazak kada ulazi u moju sobu i ima što za vidjeti. Ja sam opet napravio, kako ja to volim nazvati, reorganizaciju bisaga. Hrpa stvar je bila na podu a ja ležim na krevetu s navučenom jednom nogavicom hlača pokušavajući iskopati još pokoji detalj o današnjoj dionici kako bi se što bolje za istu pripremio. Na zatečenu situaciju se samo dobro nasmijao i fotografirao ju. Kako je kasnije priznao ovo mu je popravilo dan. Za 15-ak minuta sve je bilo u bisagama i ja sam bio spreman za polazak.

Kako sam predvidio dan je bio težak i naporan. Mnogo uspona i spusteva. Nekoliko puta smo se popeli na preko 300m i spustili se gotovo do razine mora. Vjetra u prsa je bilo ali znatno manje nego po prognozi. Postojala je i jedna nepredviđena vremenska neprilika. Magla. Mjestimično je bila toliko gusta da je vidljivost bila manja od 20m. Kod uspona magla ima dobru i lošu stranu. Dobra je što vidimo vrlo malo ceste ispred sebe i ne znamo koliko nas još brda očekuje pa samo vrtimo pedale dok se vrh ne pojavi pred nama. S druhe strane me frustrira što barem otprilike ne mogu vidjeti koliko ima do vrha. Veći problem magla predstavlja na spustu jer nam znatno ograničava brzinu s obziro da vrlo mali dio ceste vidimo ispred sebe. Magla kvari i ugođaj i gušt u vožnji. Vozimo se visoko iznad mora ali i vrlo blizu mor. Umjesto da uživamo u pogledu na more, obalu, stjene, hridi, šume… mi smo utopljeni u sivilu. Na usponima si zamišljam nešto lijepo da mi brže prođu, a na sputevima pjevušim gore napisane stihove.

Temperatura je oko 2-3 C inisu baš ugodni stalni usponi i spustevi. Na usponu se jako ugrijem i znojim, dok se na spustu ohladim i zima mi je. Nikako nije ugodno. Stalno u sebi ponavljam kako je danas potrebna čelična disciplina. Stati 100 puta ako treba. Zamijeniti rukavice, kapu, pa i majicu ako treba. Ima rukavice i kapu za spust , isto tako i za uspon druge. Kod večih uspona vozim bez rukavica i kape. Više komada sam namočio kroz dan. Teško je s tim, ali zadovoljan sam kako sam to izveo makar je moglo i bolje.

Na ručak smo stali u jednoj osamljenoj kućici uz cestu. Ja još nisam uspio ni ući unutra, čeprkao sam nešto po torbama, a dečki su mi več naručili boršč. Nisam baš oduševljen ali znam da nema izbora i moram to pojesti ili ostati gladan. U tom prostoru, ne znam kako bi ga nazvao, za stolom sam sjedio na kauču. Unutrašnjost je uređena brojnim detaljia. Ima tu bista Staljina, Lenjina i drugih velikana, raznoraznih rogova po zidovima, ali najzanimljiviji su mi šalovi brojnih nogometnih klubova. Večinom iz Ukrajine i Rusije, ali ima tu i šalova klubova sa zapada. Mladenu se posebno svidio šal njegovog Manchester Uniteda.

Do Sudaka, kako sam i pretpostavio, nismo uspjeli doći. Stali smo u jednom malom mjestu oko 40km prije. Smještaj su nam preporučila dvojica koju smo susreli na glavnoj cesti prije tog mjesta. Gazde nije bilo pa smo ga čekali sat vremena u malenoj kućici kod zaštitara na gradilištu istog tog gazde.

Sutra je trebala biti kraća ruta, pa ćemo pokušati nadoknaditi danas propušteno. Vani je počela padati kiša koja bi se mogla pretvoriti u snijeg, što bi nam dodatno otežalo.


Soba nam je hladna. Dok ovo pišem ležim u krevetu u čarapama, trenirci, majici i debelom flisu, pokriven svim što sam našao. Zebe me za prste dok tipkam, ali slušam šum valova Crnog mora. Neprocjenjivo.

Danas smo prošli 78,6 km, ukupno do danas 2433,1 km.

 

Mladen Gačeša

Vožnja biciklom naš je način života. Nismo sportaši i naš biciklistički klub nije natjecateljska momčad, nego udruga koja okuplja bicikliste koji vole putovati i one kojima je bicikl prometalo s kojim se kreću Europom i svijetom. Mi nismo biciklisti. Mi smo ljudi koji voze bicikl.

Komentari nisu dopušteni.