Jalta Jalta

29. siječnja 2014.
Komentari isključeni
3.555 Pregleda

25. dan …utorak…..28.01.2014.

Danas ostajemo u Jalti. Spavamo duže. Tek u 9 sati, budi nas recepcionerka, spremačica, kuharica, u istoj osobi …… Sonja, jer doručak je gotov, a mi smo jedini gosti.

Nema smisla da joj zagorčavamo život. Dolazimo na doručak, no ipak ranije nas presreće director Boris, jer još nismo sve platili, a već smo tu od sinoć.

U Rumunjskoj, a posebno Ukrajini sve se plaća unaprijed. Kada u restoranu naručite klopu, prvo sve platite, onda krene cijela priča. Dolaskom u prenoćište, pa bio to hotel uglavnom, plaća se odmah. Jučer je bila iznimka, valjda jer nije bilo gazde. Danas, sam ga pitao, plaćam li gotovino ili mogu karticom. Odmah je rekao gotovinom, onda sam rekao da moram prvo do bankomata, tada je kartica bila OK.

Za doručak je bilo servirano: 9 manjih šnita kruha, debljine cca 6 mm, 3 komadića putra, veličine kockica… kao za…. čovječe ne ljuti se, 6 listića sira (izrezanih u trokutić, jer to su ustvari 3 listića) 6 šnita neke kobasice.

Naravno, tu je bila topla voda, vrećica čaja, vrećica kave tri adinj (tri u jedan, to je klasika). Sve skupa nije za jedan sendvič.

Kava je priča za sebe. Od Hrvatske, gdje je espresso, na neki način postao normalan način ispijanja kave u restoranima, već u Srbiji se to mijenja. U Rumunjskoj je kava, kada je ima, skuplja od piva ili nekog drugog napitka, a u Ukrajini je to prava rijetkost.

Dobiti normalan espresso, gotovo je nemoguće, makar na svakoj stajanki, je označena prodaja kave i čaja. Tada se s vrućom vodom ručno umiješa neki granulat, kao one nes kave i to je to…

Voda je također problem. Od kada smo napustili Srbiju, isključivo pijemo kupovnu vodu.

Voda je toliko loše kvalitete, puna nekog mirisa da je čak priprema čaja nemoguća ako želiš da je čaj ukusan.

Porcije su uvijek male, a kada se hrana bira, onda se uvijek važe. Dakle, gospođa vagne prazan tanjur, zatim stavi komadić mesa pa onda sve to vagne, onda krumpir pa vagne i tako redom… a posebna je priča koliko ljudi radi u tom nekom restoranu ili benzinskoj pumpi ili bilo gdje drugdje. To su vojske ljudi, koji stalno nešto broje kontroliraju.

Gledati, dvije žene iza šanka, koje stalno nešto zapisuju, otvaraju kasu, broje novac, to je suludo. Zna se dogoditi, da u petnaestak minuta dok čekamo narudžbu, netko od prisutnih dva puta otvori kasu prebroji novac… Ludo, ne može biti luđe…

Marko i ja smo to sve već dobro upoznali i vidjeli, ali uvijek ostajemo jednako začuđeni. Danas sam prilikom tog našeg doručka, čak pokušao sam sebe kontrolirati, odnosno prestati komentirati sve te čudne pojave, riječima, mi smo ovdje stranci, novaci u tuđoj zemlji, trebamo se prilagoditi, dodajući, kao kod njih je tako neka im bude. No, već za par minuta sam ponovo očajan, jer dajemo neku robu na pranje, ali prvo treba platiti tako u nedogled.

Vratili smo se u sobu, misleći kako će prestati kiša dok mi završimo još neke sitne posliće koji nas čekaju. Marko je popravljao svoj zadnji kotač (puknula je još jedna žbica), Barba je pripremao neke slike, a ja sam završavao dnevnik od jučer.

Kiša nije prestala, iza podne otišli smo u šetnju Jaltom. Usput Barba rješava misterij Ulice Karla Marxa, odnosno njene širine kako takva ulica može nositi njegovo ime.

Dakle, spuštajući iz slijepog crijeva gdje se nalazi na Otelj, prelazimo jednu frekventnu prometnicu, naravno nastavljamo Ulicom Karla Marxa, koja je sada pješačka zona, sve do rive odnosno spomenika Lenjinu, koji se naravno nalazi na centralnom mjestu u gradu, na samom ćošku Lenjinove Marxove… tako, da… sada je sve jasnije.

Kako smo ovaj puta zaista blizu centra, odnosno blizu rive, gdje je koncentrirano sve što je u Jalti važno, uspijevamo vrlo brzo obići najznačajnija mjesta, sve osim Palače Livadia u koju odlazimo taksijem.

Palača Livadija u kojoj je održana poznata konferencija krajem 2. Svjetskog rata, na kojoj su pobjednici krojili budućnost Svijeta, nalazi se na brdašcu sigurno nije izabrana slučajno za mjesto velikog sastanka. Iz njenog dvorišta pogled na more je nezaboravan.

Iduće godine biti će 70 godina od konferencije na kojoj su gospoda Roosvelt, Churchill i Staljin upisali velikim slovima ime Jalte u sve povijesne udžbenike.

Rezultati njihovih odluka, dugo su godina bili ključni u svjetskoj politici, no danas su te odluke potpuno ishlapile. Svijet korača u nekom drugom ritmu.

Nama je ipak bio štos posjetiti Palaču Livadia (Livadijski dvorac), zbog svih detalja vezanih za i oko Jalte, na koncu sama Palača , bila je ljetna rezidencija posljednje ruskog cara Nikolaja Drugog.

Vratili smo se opet na moreo i otišli na ručak. Danas, smo pravi turisti, pa onda do dućana u sitnu nabavku da sutrašnji doručak pojačamo na naš način. Sutra nas očekuju novi izazovi. Ako je jučer bilo teško i brdovito, onda će sutra biti još luđe i zahtjevnije, no to je tek sutra , pa sada vrijedi još malo odmoriti……po pedali

Trp dist…..0 km


Tomislav Barbić

Zagreb – Soči 2014: Dan25 Jalta

Jalta, Jalta

Neka cijeli ovaj svijet
Još sja u suncu
Neka naša Zemlja sva
Postane sretna

Neka cijeli ovaj svijet
Zove se bajka
Zelena i mirisna
Cvjetna sva i nevina
Livada iz sna.

Danas je dan za odmor pa smo spavali duže lego inače. Ostajemo na Jalti cijeli dan kako bi napunili baterije za završni sprint i iskoristili slobodno vrijeme za razgledavanje grada.

Prognoza nije bila baš najtočnija. Jučer kada je trebala padati kiša po prognozi, vrlo brzo je stala, dok danas cijeli dan pada kiša iako je najavljeno poluoblačno bez oborina. Otišli smo u grad i prošetali centrom. Kiša nam je kvarila ugođaj. Taksikm smo otišli do palače Livadia u kojoj je u veljači 1945. održana poznata konferencija na Jalti. Na Jalti su se sastali predstavnici Sovjetskog Saveza Staljin, Velike Britanije Churhill i SAD-a Roosvelt i dogovarali izgled poslijeratnog svijeta nakon sloma Njemačke. Svakako jedan od najvećh trenutaka u povijesti čovječanstva. Šetajući palačom na svakom koraku se osjeti dašak povijesti. Promatram bez daha. Voštane figure Staljina, Churchilla i Roosvelta kako sjede na klupi, baš kao na slikama ili dokumentarnim filmovima koje sam gledao na tu tematiku. Okrugli stol posložen baš kao u to vrijeme sa tri istaknuta udobnija stolca. Fotografije na zidu s tog događaja. Na TV-u se vrte filmovi s konferencije i iz rata. Mnoštvo detalja koji upućuju na to mračno doba povijesti. Ne pričamo puno, više promatramo. I sam osječam kao da sam u tom vremenu. Osim konferencije manje je poznato da je palača ranije pripadala obitelji Romanov, te je dobar dio zdanja posvečen spoenutoj obitelji. Jako sam sretan što sam imao priliku posjetiti ovo mjesto. Ostat će.mi uvijek u sječanju.

Povratkom u hotel posložio sa bisage, pospremmio robu koju smo dali spremačici da nam opere i navečer još jedno otišao do grada. Ovaj put sam. Tko zna da li ću još ikada imati priliku prošetati se po Jalti. Grad je lijep i atraktivan uz obalu. Dalje od obale je dosta kompliciran sa uskim, zavojitim i strim uličicama. Težak za snalaženje.

Navečer sam još malo “bacio oko” na bližu budučnost i pogledao što nas čeka u sljedećih nekoliko dana. Ono što sam vidio nije baš ohrabrujuće. Rekao bih da nas u sljedeća tri dana očekuje pravi pakao. I to ledeni pakao. Prognoza vremena nije nimalo dobra. Sutra ujutro je temperatira još visoka a onda počinje padati. Navečer je več u minusu i tijekom sljedeće noći trebao bi pasti jak snijeg. Sljedeća dva dana gotovo cijelo vrijeme bi trebao padati snijeg, a temperature se sputiti ispod -10 C. Da bi stvar bila još puno gora mi sada krećemo na sjeveroistok, a vjetar će puhati baš iz tog smjera. I to nimalo bezazlen. Sutra već oko 25 km/h, a za tri dana preko 60 km/h. Potajno se nadam da ć i ovaj puta biti pogrešna prognoza, iako realno sumnjam u to mogućnost s obzirom da bi danima tako trebalo biti. Možda će nam nekim ludim slučajem i vrijeme ići na ruku, ali cesržta ne nikako. Sljedća tri dana nas očekuju brojni usponi, još teži nego jučer. Sutra bi trebalo biti najteže. Mnogo uspona do 200-250 m, jedan preko 350 m i svi praktički od razine mora. Predviđeno je 107 km, a na tom dijelu sa otprilike prebrojio uspone i ispalo mi je preko 2500m. Koliko je to možda će bliže dočarati sljedeći podaci. Samo sam jednom u danu prešao više uspona, bilo je zo na vožnji duhoj 260km od Bregane do Trsta. Ali tada sam vozio prazan bicikl a ne kao sada s teretom i trajalo je cijeli dan a bilo je toplo i bez vjetra. Jučer smo se popeli 1561m i bili totalno izmoreni. Po prirodi sam nepopravljivi optimist, ali kada pokušam realno sagledati sutuaciju nisam siguran da ćemo uspjeti ovo odvoziti u sljedeća tri dana. Bilo kako bilo cilj ostaje isti, za tri dana bi trebali biti u Kerchu.

Danas nisam vozio bicikl i to je prvi puta nakon 392 dana za redom.

 

Tomislav Barbić

Vožnja biciklom naš je način života. Nismo sportaši i naš biciklistički klub nije natjecateljska momčad, nego udruga koja okuplja bicikliste koji vole putovati i one kojima je bicikl prometalo s kojim se kreću Europom i svijetom. Mi nismo biciklisti. Mi smo ljudi koji voze bicikl.

Komentari nisu dopušteni.