Najnovije

Do Jalte

28. siječnja 2014.
Komentari isključeni
2.783 Pregleda

24. dan  27.01.2014. Ponedjeljak

Taxi nam je pomogao naći smještaj. Vozio je ispred nas par kilometra. Naime, dan ranije sam preko booking.com našao neki povoljan smještaj. To je najbolje rješenje pred ulazak u veći grad.

Ovdje su cijene šarene, pa treba malo pripaziti. Preko interneta se mnogo toga danas da pogledati, rezervirati, no nije uvijek idealno. Nama je najbolje pronaći smještaj negdje uz cestu, da se ne uvlačimo u veliki grad. No mnogo puta to nije moguće, pa je onda booking.com rješenje. Ipak taj način donosi jedan pritisak, jer taj smještaj treba pronaći, a to ovdje u Ukrajini nije lako izvesti. GPS ne rabota… grad je površinski velik, a vremena malo. Nakon većeg dijela dana na biciklima postaje nam važno da li je do smještaja 5 ili 10 km unutar grada.

Na stranice koje oglašavaju smještaj, obično “zalutaju” fotografije koje naravno sve pokazuju uređenijim i ljepšim, što meni danas nije suviše važno, kao recimo ljudima koji žele provesti u nekom smještaju cijeli godišnji odmor. Nama je to baza za jednu noć, važno je da ima topli tuš, malo više mjesta, kakvo spremište za bicikle i naravno internetsku vezu.

To posljednje je vrlo često ovdje u Ukrajini. Internet je normalna stvar, mada veza puca češće no inače. Problem s internetom je jedino ako se radi o nekoj gostilnici koja je još uvijek u “državnom sustavu”, onda je Internet još uvijek nemoguća misija, ali je zato smještaj zaista jeftin. Ipak i za mnoge ljude iz Hrvatske, da ne spominjem zapadnjake takav smještaj bi bio… ispod svakog kriterija.

Tako sam i ja bukirao jedan mali apartman, u nazovimo hotelu imena Riviera. Na slici je mali bazen, velika raskošna kuća u krupnom planu, bez okoline. U konačnici, to jest bila velika nova kuća, ali zaista na nevjerovatnom mjestu, u nekoj rupi, a samo je velikim zidovima bila odvojena od potleušica iz susjedstava. Bazen postoji, kao i sve ostalo, no kao da je sve u potpunosti zalutalo u krajolik.

Nama je bilo ok, veliki apartman, ne pretopao, ali ima sve što nam je potrebno za jednu noć. Od mjesta gdje smo ušli u grad, prema rivi , odnosno centru Sevastopolja, bio je udaljen šest kilometara i zato nam je pomogao taksist/za 50 hrivni, malo manje od 5 eura/

Uvečer nam je gospođa napravila neku večeru, par jaja i nekakav pohani krumpir, no doručka nije bilo. Večeru smo platili posebno. Kako smo sinoć bili umorni, odlučili smo ne tražiti neki dućan, odnosno nešto za doručak, već ćemo doručkovati u centru, prije napuštanja grada.

Ujutro smo se opet odvezli u sam centar do rive. Kratki obilazak, par fotografija i doručak. Pred nama je gotovo desetak kilometara laganog uspona, samo kako bi napustili grad i vratili se na cestu za Jaltu, našu današnju destinaciju.

Prije polaska, još sam jednom bukirao smještaj, ovaj puta u Jalti, pazeći da je bliže moru, odnosno staroj jezgri grada, a opet pazeći da ne bude suludo skupo. Odluka pada na Hotel Park, 300 metara od mora.

Izlazak iz Sevastopolja je potrajao. Razloga je više. Doručak, pa onda jedno stajanje radi kupnje par žbica koje tražimo već izvjesno vrijeme (naime od 9 komada ostale su samo dvije, pa kupujemo desetak komada), i na kraju taj uspon.

Naš polazak obilježila je i kiša, koja je padala dobrih sat vremena, prilično jako, no još su veći problem lokve na našoj desnoj strani kolnika, kroz koje prolazimo jer moramo, a ne znamo što se skriva ispod njih. Odvodnja oborinskih voda je ovdje prava koma, pa smo odmah na početku blatnjavi od automobila koji nas propisno zalijevaju.

Na izlazu iz grada, na jednoj benzinskoj pumpi, kupujemo još malo vode, par čokoladica i krećemo dalje, ne znajući da je pred nama jedan izuzetno težak i naporan dan.

Kiša je stala još kod izlaska, skinuli smo odjeću za kišu, temeperatura je i dalje u laganom rastu. Sve je toplije i živa se penje do +11ºC. Nje nam toplo samo zbog te visoke temperature, već se kontinuirano penjemo. Onda lagani spust, pa ponovo uzbrdo. Počinje i lagani istočnjak. No, jedva ga osjećamo, ali tu je, a mi pedaliramo uglavnom na istok.

Brdašce za brdašcem i tako iz minute u minutu, iz sata u sat.

Dakle, u toj našoj današnjoj vožnjici sakupilo se 1561 metar visinske razlike, koji su “smješteni” u 97 km. Radi malog pojašnjenja, kod uspona od Senja do Zavižanja, dakle od razine mora pa do kuće u kojoj obitava naš meteorolog g. Vukušić, visinska razlika je 1696 metara , a smjestila se u 38 km. Samo 150 metara manje, U normalnim uvjetima, dakle s biciklima bez torbi, to je popriličan napor. Sjećam se maratona (naziva se maratonom, jer je to vožnja pravih amatera, a ne biciklista) Zagreb-Trst u jednom danu, dužine 260 km, kada je visinska razlika bila nešto manje od 3000 metara.

To je znači cesta preko Delnica odnosno Vratnika. Mogu još dodati, da smo se većim dijelom vozili uz more, vrlo sličnom cestom kao cesta od Novog Vinodolskog pa do Karlobaga i da je najviša točka na kojoj smo bili, bila ustvari pred sam spust u Jaltu, ipak samo 368 metar nad morem.

Pišem ovo, kako bi se lakše shvatilo, zašto smo na kraju našeg današnjeg dana bili iscrpljeni …. do daske.

Naravno, prije spusta počela je kiša, koja nas je još malo razveselila, no nakon što smo pronašli Otelj Park, u ulici Karla Marxa (što je također trebala biti garancija, da je smještaj ok), doživljaj je bio potpun.

Naime, svaka kala u Dalmaciji šira je od Ulice Karla Marxa, a stajali smo pred ulaznim vratima Otelja park, a to nismo znali.

Tek kada je recepcionerka Sonja otvorila vrata i kada smo gurnuli naše bicikle kroz nekoliko soba i predvorja do našeg apartmana, shvatili smo da smo u pravom OTELJU.

po pedali

Trp dist…..97 km

Ride time…..6h18min

Avg speed ….15,33km/h

N 44º29’52,2’’

E 34º09’51,8’’

 

Mladen Gačeša

Vožnja biciklom naš je način života. Nismo sportaši i naš biciklistički klub nije natjecateljska momčad, nego udruga koja okuplja bicikliste koji vole putovati i one kojima je bicikl prometalo s kojim se kreću Europom i svijetom. Mi nismo biciklisti. Mi smo ljudi koji voze bicikl.

Komentari nisu dopušteni.