Cesta, mi i vjetar

26. siječnja 2014.
Komentari isključeni
3.030 Pregleda

22. dan….subota…….25.01.2014

Pronalazak smještaja od sinoć nije nam izlazila iz glave dobar duo večeri. Komentirali smo tu zgodu svaki na svoj način, nekoliko puta.

Naravno, sve je ispalo toliko spontano, a dobro da je nemoguće pronaći riječi kojima bi se sve to opisalo.

Tijekom noći u sobi nije bilo pretoplo, makar je grijanje radilo. Malo se štedi, to je prvo, a drugo, tu našu malu sobu okružuju tri vanjska zida, pa nije niti čudo da se teško zagrije.

Jutro nije bilo tako hladno kao jučerašnje. Na velikom displeju u dvorištu vrti se uz vrijeme, datum i vanjska temperature, koja nije pala ispod -6ºC, no osjeća se vjetar, makar smo unutar dvorišta kojeg okružuju skladišta i visoka ograda.

Zadnji pozdrav s domaćinima koji su nam bicikle spremili u jedno od skladišta i polazak.

Kroz selo se izvlačimo novim putem, ne vraćamo se cestom kojom smo ušli, nego kratimo izlazak u pravcu gdje ćemo danas pedalirati , a to je jug.

Danas je naš pravac gotovo čisti jug, možda samo koji stupanj na istok.

Kod izlaska iz sela, pedaliramo dva kilometra na zapad i ne okrećemo pedale. Istočnjak nas gura. Odmah po skretanju na jug, otkrivamo kako će izgledati naš dan.

Plan je pedalirati do Simferopola, glavnog grada autonomne Republike Krim, koji se doima na karti kao da je u centru Krima, ali s obzirom na našu poziciju, mi ćemo na jugo istok. Upravo je u tome problem. Da nam je pravac bio barem malo zapadno cijeli današnji dan bio bih pjesma, ovako….

Ne želim cendrati, jer planirajući znao sam kako ti vjetrovi ovdje pušu zimi. Znao sam i da je istočnjak ovdje najčešći vjetar, no ipak uvijek idem s idejom, malo će nas poštedjeti.

Danas nije bilo tako.

Naš istočnjak nije popuštao, već je uglavnom jednolično puhao cijeli dan. Dakle od 103 km koje smo danas odpedalirali 90 km smo pedalirali s vjetrom koji nam puše točno iznad lijevog oka, 5 km točno u čelo, ovaj ostatak je onih 2 km izlaska iz Prvomajska, te ostatak je slabi istočnjak u Simferopolju kojeg je oslabio labirint zgrada u samom gradu.

Potrošnja snage u tim uvjetima je velika. Nekoliko puta sam pedalirao u sličnim uvjetima (ali samo sličnim) i ako se dobro sjećam, bilo je to baš ovdje u Ukrajini.

Zašto su uvjeti bili samo slični? Zato jer je sada ovaj vjetar bio zaista ledeno hladan.

Cijeli dan temperatura zraka nije rasla iznad -4ºC.

Ipak, potrošeni i umorni došli smo u Simferopol i u malom cajtnotu pronašli smještaj neuobičajen za nas. Previše je raskošno, međutim nije bilo druge opcije.

Tijekom večeri pronašli smo podatak da je vjetar puhao više od 14m/s, što je iznad 50km/h, neki udari su bili skoro duplo jači…. po pedali

Trip dist….103 km

Ride time…..6h54min

Avg speed…15,18km/h

N 44º57’11,9’’

E 34º05’58,2’’


Zagreb – Soči 2014: Dan22 Pervomajsk – Simferopolj – by Barba

Cesta, mi i vjetar

Nakon kratkog zatišja i dva relativno mirna i lagana dana, danas opet ludnica. Ujutro čim smo krenuli još među zgradama osjetili smo vjetar. Bio je to istočni vjetar a mi danas putujemo direktno na jug, ravno gotovo bez skretanja. Nismo tome davali preveliku pozornost. Vjetar ko i svaki drugi, mislili smo. Izlaskom iz pervomajska idemo oko 2 km prema glavnoj cesti po kojoj vozimo na jug sve do Simferopolja. Pomalo čudno bilo mi je več na ta prva 2 km. Dignem noge s poda a bicikl ide sam. Mislim si OK sada je vjetar u leđa, kada skrenemo bit će boćno, nije baš najsretnija solucija ali bit će u redu. Tek kada smo krenuli na jug vidjeli smo problem s kojim ćemo se danas susresti. Užasno jak boćni vjetar. Vrlo brzo stao sam i stavio skijaške naočale i prekrio cijelo lice potkapom jer nisam mogao izdržati vjetar u lijevo oko i hladnoću koju osjećam na licu.

Temperatura i nije preniska, oko -5 C, ali s ovim vjetrom mislim da je osjeća tmperature ispod -20 C. Vozim se zadnji i gledam dvojicu ispred sebe kako su nagnuti ulijevo, naslonjeni na vjetar. Svako malo nekoga od nas vjetar izbaci s ceste pa se s velikim naporima vraćamo na cestu. Ponavlja se to nebrojeno puta kroz dan. Već prije 10-og km stajem ponovno jer mi je lijeva strana tijela užasno hladna. Bojim se da ne navućem neku bolest. Vadim iz torbe onu “svemirsku” skupu jaknu i oblačim ju. Ovo je tek drugi put da vozim u toj jakni. Prvi je bio onaj dan kada je padala ledena kiša. Sada je več bolje. Kasnije je i Mladen obukao istu takvu jaknu. Cesta prolazi kroz ogromna polja, tek pokoje selo nalazi se u daljini il rješe uz samu cestu. Tako je sve do zadnjih 20-ak km. I dalje sam na začelju kolone.

Danas nema nikakve priče među nama, jednostavno nije moguće. Svako sa svojim mislima i borbom u održavanju bicikla na cesti. Cestom prolazi velik broj kamiona, više čak nego osobnih automobila. Svak kamion koji prođe pored nas ozbiljno nas zaljulja. Kako smo naslonjeni na vjetar, kamion svojim prolaskom blokira vjetar ali nas i uvlači u svoj vrtlog a nakon prolaska opet na nas udara vjetar. Nevjerojatno je kako to izgleda na cesti, krivudamo do 1,5m kada prođe kamion kraj nas. Svaki puta je to borba da ostanemo na biciklu i na cesti. Kako sam zadnji, osim što to osjetim na sebi, mogi i vidjeti kako se drugi ponašaju.

Promatram što sve utječe na jačinu ljuljanja biciklista. Brzina kamiona sigurno. Ne mogu shvatiti što više utječe masa kamiona ili volumen. Logika mi govori volumen, a kroz promatranje mi se čini da je masa bitniji čimbenik. Na kraju još zamječujem da bitno utječe i blizina prolaska kamiona pokraj nas. Gledam kako vjetar trga one naljepnice koje imamo na bisagama, na kojima piše Zagreb – Soči i na kojoj su sponzori. Nestaje komadić po komadić.

Zanimljivo je kako se preko ceste kotrljaju kogle od trave. Kao u nekom Westernu. Ima ih baš mnogo, a u dva navrata mi se ta trava zapetljala u zadnji kotač. Nije ništa strašno, ali moram stati i očistiti. Gotovo cijelo vrijeme smo išli na jug, ali jedan kratak dio vozili smo u vjetar. Bilo je gotovo nemoguće voziti. Računam koliko bi prošli s ovakvim vjetrom u leđa i ovoliko utrošene energije. Kada sam uvrstio neke brojeve dobio sam da bi danas prošli preko 240 km. Zaista puno.

Jedan kratki dio puta skrenuli smo lagano u desno. Sada je vjetar bio oko 10% u leđa i 90% boćno a vozili smo bez problema preko 20 km/h. Inače.prosječna brzina nam je bila 14,8 km/h. Cijelo vrijeme se nekako nadam da će se vjetar smanjiti. Ali ne, nikako, samo je pokačavao. Na kraju dana sam potražio na internetu i pronašao da su danas udari vjetrali i do 101 km/h. Strašno.

Malo o hrani danas. Doručak u sobi je bio jako slab. Kasnije smo stali u jednoj trgovini i pojeli kobasicu sa pecivom od pekmeza! Urnebesna kombinacija, ali ro je bilo najbolje šro se moglo pronaći. Sve smo zasladili medenjacima. Kasnije smo ipak imali malo sreće i slučajno ušli u restoran čiji gazda nije Ukrajinac, nego Armenac i tu smo konačno pojeli pravi komad mesa. Šašljik, ali ne od žljundri, nego od pravog mesa. Večeru nismo imali.

Došli smo iu Simferopolj, samo srce Krima. Grad ima nešto više od 300.000 stanovnika. Bili smo poptilično iscrpljeni a i s traženjem hotela nismo baš i imali sreće. Našli smo samo jedan, a baš taj je najluksuzniji u gradu. Naravno i najskuplji. Išli smo tražiti i dalje,ali ništa. Iscrpljeni kakvia smo bili vratili smo se i unajmili sobu u tom hotelu. ako ništa drugo, zavrijedili smo to danas.

Danas smo prošli 101,0 km, ukupno do danas 2166,5 km.

 

Tomislav Barbić

Vožnja biciklom naš je način života. Nismo sportaši i naš biciklistički klub nije natjecateljska momčad, nego udruga koja okuplja bicikliste koji vole putovati i one kojima je bicikl prometalo s kojim se kreću Europom i svijetom. Mi nismo biciklisti. Mi smo ljudi koji voze bicikl.

Komentari nisu dopušteni.