Sreća prati hrabre

25. siječnja 2014.
Komentari isključeni
3.269 Pregleda

21. dan……petak…..24.01.2014.

Gospođa Zina Kazimirova, bila je naš stanodavac. Šezdesetdvogodišnja žena, teški je invalid, tako da je Vova, osim što je nama pomogao, na neki je način pomogao njoj. Naime, nama je našao topao smještaj, a njoj priskrbio koju Hrivnu, pa će tako malo podebljati njenu skromnu mirovinu, koja iznosi 1000 Hrivni (100 eura). Mi smo joj ostavili 300 Hrivni, što pokriva ukupne režije za njen mali stan. Uključen je plin, struja, voda, TV. Možda smo mogli platiti manje, ali eto nismo….

Kako je veče bilo poprilično naporno, jer Vova je ostao s nama na večeri, a mi smo onda nakon onih konjaka kod njegove kuće, tijekom večere podijelili one dvije boce vina koje smo za put dobili od Nikolaja iz Kurinja.

Dakle, nakon tih ne odveć pametnih postupaka, mislim na pojačanu konzumaciju alkohola tijekom putovanja, posebno sada kada smo umorni, jer već sutra je novi dan nova etapa, otišli smo na spavanje. To je bila odlična odluka.

Naravno, sve je to bilo daleko od nekog pijanstva, no da nije nazvala Vovina žena da Vova nije otišao, pitanje je kako bi se to sve završilo

Danas je najhladnije jutro do sada na našem putu. Vedro je, nema oblačka, nebo se plavi pojavilo se sunce, no ipak je -11ºC. Izašli smo ispred trošne zgrade u kojoj smo spavali, a Vova je već bio tamo. Naime, bicikle smo ostavili u njegovoj garaži sada će nas on automobilom prebaciti s našim torbama.

Vova stanuje u drugom dijelu mjesta, u naizgled skromnoj kući, no kada se u nju uđe, vidi se da je Vova dobro stojeći Ukrajinac. Kao što sam napisao, njegov Volvo je već referenca koja pokazuje da se ne radi o prosječnom Ukrajincu, a uređena unutrašnjost kuće to samo potvrđuje. Naše je bicikle u garaži pretrpanoj novim madracima čuvao preko 60 kg težak Kavkaški ovčar.Sabaka kojoj se ne ulazi u dvorište.

Krenuli smo iza 9h, što nije najbolji početak dana, a na to se odmah nadovezala nova puknuta žbica na Markovu biciklu. Naravno, odmah smo zastali i dali se na posao. Ovaj puta, trebalo je skinuti zupčanike (kazetu), jer je puknuta žbica bila s te strane. Prilikom zamjene uočili smo da su još dvije pred puknućem zamijenili smo te dvije.

Dakle, do sada smo potrošili ukupno šest pričuvnih žbica od devet koliko ih imamo. Bude li u Simferoplju kakav bike-shop treba odmah potražiti koju žbicu.

Sredili sm ote žbice, malo su nam se prsti ohladili,pa smo krenuli dalje.

Prvo pravo stajanje je bilo iza 40-og kilometra. Ručak pa nastavak, po sada već ne tako hladnom danu. Bilo je samo -5ºC, što su dečki komentirali, kao dolazak proljeća.

Pedaliramo dalje na jug sve je manje snijega i leda, iako je hladno.

Ponovo su livade pomalo zelene, čak nevjerovatno zelene, no ja ne znam o kojoj je kulturi riječ. Barba komentira da je to pšenica.

Dolazimo u blizinu zamišljenog smještaja u Prvomajsku. Naime, za taj dio nisam imao nikakvih saznanja postoji li neki smještaj ili ne.

Ništa utješno nisam čuo u maloj gostioni u kojoj sam se raspitivao za smještaj 4 km od Prvomajska. Ipak odlučili smo se za skretanje s glavne caste i dolazak u samo mjesto.

To se pokazalo kao odličan potez. U prvi tren, sve je izgledalo beznadno, gostilnica, motelj ili otelj ne postoje. Ipak, jedan gospodin nije se predavao, krenuo se raspitivati za smještaj unutar jednog prodajno poslovnog kompleksa, jednostavnije, velikog dvorišta u čijem je sklopu nekoliko različitih dućana građevinske i druge opreme.

Iz jednog ureda izlazi spomenuti gospodin i kaže, uđite unutra i dogovorite se za spavanje.

Vrlo pristojna i ljubazna starija gospođa nudi mi smještaj, namijenjen njihovim poslovnim partnerima. Uzima ključ, otključava vrata iza kojih se ukazao mali topli apartman. Imamo sve što nam je potrebno, a prije desetak minuta, već smo vrtili u glavama, kako ćemo danas na najhladniji dan na putu, biti prisiljeni otvoriti šator.

250 Hrivni, platili smo za smještaj. Marko je prepržio Micekov špek, par feferona koje nam je dao Vova sačuvali smo još jednu litru vina, koju smo skuhali.

Odmor može početi… i još nešto… imamo Internet, ne WI FI, no stari kabel još funkcionira, pa se spajamo u našoj sobi… po pedali

Trip dist…90km

Ride time…4h30min

Avg speed….19,72 km/h

N 45º43’17,8’’

E 33º50’49,8’’


Sreća prati hrabre  by: Tomislav Barbić

Danas sam se po prvi puta probudio najranije. Kako nas je baka jučer vrlo rano potjerala u sobu a interneta nije bilo, nismo imali što raditi nego spavati. Stvarno sam se dobro naspavao. Nakon doručka Voja je došao po nas. Srdačan pozdrav s bakom i idemo kod Voje po bicikle. Rastanak je bio težak. Pozdravljali smo se nekoliko puta a ispratio nas je sve do izlaska iz grada.

Prognoza nije bila najtočnija, nešto je toplije od predviđenog. Dok smo se vozili u autu bilo je -11 C, a tijekom vožnje najniža izmjerena temperatura bila je -7.8 C. Dan je hladan ali sunčan, gotovo bez oblačka. Lagani vjetar u leđa i uvjeti za vožnju su jako povoljni. Izlaskom iz grada malo otežemo sa vožnjom. Red slikanja, pa snimanje kojeg kadra za film i vrijeme prolazi. Ko za kaznu opet nas je snašao problem. Marku je opet pukla žbica. Kada je skinuo kotač i krenuo zamijeniti istu vidio je da su pukle ukupno tri. Uopče nije ugodno stajati na mjestu i mijenjati žbice na -7 C, ai nema nam pomoći. Ostale su nam još samo tri zamjenske žbice, a kako dosta često pucaju morat ćemo što prije obnoviti zalihe.
Danas smo stupili na poluotok Krim. Krim je autonomna pokrajina u Ukrajini. Koji stupanj autonomije ima ne znam, možda to istražim sljedećih dana. Dolaskom na Krim nestalo je snjega, ali niske temperature nas prate i dalje. Vrlo brzo dolazimo do trenutka odluke. Točke na kojoj možemo skrenuti i skratiti put za 200-300 km. o Ovome nisam do sada pisao. Držali smo to na neki način u tajnosti, kao rezervu za najgore.Ako će uvjeti biti stvarno tako loši da iskoristimo taj adut. Ipak odlučili smo ići putem koji je tacrtan u startu. Na neki način turistički razgledati Krim. Posjetiti Sevastopolj i Yaltu. Sutra opet možemo skratiti, uštedjeti jedan dan, ali kako stvari sada stoje ništa od toga. Idemo daljim putem. Ustvari mi se sada udaljavamo od Sočija.
Sjeverni dio otoka, na kojem se sada nalazimo i nije baš nešto jako naseljen. Plan je bio prespavati u gradu Pervomajsku. To baš i nije neki grad, više selo, malo naselje. Koga god smo pitali nitko nije znao za neko prenočošte. Ljudi nisu bili baš ljubazni, razgovorljivi. Davali bi šture odgovore i nastavili svojim putem. Sve je izgledalo kao da ćemo spavati u šatoru. Nimalo ugodna situacija jer vani je opet ispod -7 C a temperatura i dalje pada. Oko nas se sve ravno, nema ni šume pa nemamo baš niti neko pametno mjesto za postaviti šator. Baš kad je sve izgledalo beznadno pojavio se jedan gospodin i potrudio se pomoći nam. Odveo nas je do jedne gospođe u nekom dvorištu s prodajnim prostorima i skladištima koja nam je pronašla sobu. Tko zna čemu ta soba uopče služi?

Ali opet smo imali sreće. Kao i jučer. Kažu da sreću treba izazvati, a mi smo je valjda izazvali. Umjesto hladnog šatora na temperaturi sigurno ispod -10 C mi spavamo na ipak ugodnih 14 C. Soba nije pretopla, niti onoliko topla na koliko smo navikli, ali ipak sasvim pristojna. Dok ovo tipkam u krevetu sam u čarapama, donjem dijelu trenirke i debelom flisu. Ipak ovo je super prema onome kako je moglo biti.
Danas smo prošli 88,3 km, ukupno do danas 2065,5 km.

Tomislav Barbić

Vožnja biciklom naš je način života. Nismo sportaši i naš biciklistički klub nije natjecateljska momčad, nego udruga koja okuplja bicikliste koji vole putovati i one kojima je bicikl prometalo s kojim se kreću Europom i svijetom. Mi nismo biciklisti. Mi smo ljudi koji voze bicikl.

Komentari nisu dopušteni.