Evo nas u Staroj Palanki, a sutra preko Dunava!

7. siječnja 2014.
Komentari isključeni
1.160 Pregleda

5. dan….srijeda….07.01.2014.

Nakon punjene pljeskavice i boce vina koju nam je poklonio gazda, te nakon malih problema s internetom, kada sam pokušavao poslati dnevnik i slike, zaspali smo svaki u svojoj sobi, u do sada najraskošnijem smještaju. Noć je prošla kao oka treptaj. Po običaju prvi sam na nogama, napunio sam termosice toplim čajem, a onda polako probudio sneni ćelavi dvojac. Da su malo organiziraniji možda bi mogli i pružiti neki otpor ili recimo pobunu, kao na brodu Bounty, no razjedinjeni su (ili su se zaista popravili) pa to obilato koristim…

Dakle, malo mumljanja i evo ih već su na doručku, koji je zaista čudesan. Čudesan je zato jer nije uobičajen, no to su bile Markove želje. Paradajz juha, pa sarma, ima tu i kobasica i na kraju neki punjeni kroasani, koji su kao…. slatko na kraju. Gazda se potrudio…

Ipak krenuli smo najranije do sada i već iza 8:30 smo debelo na cesti. Vozimo odlično, kao da se vraćam desetak i više godina unatrag, jer smo prvih 100km pedalirali iznad 25km/h prosječno.

Prvo stajanje nam je bilo nakon tridesetak kilometara u Sečnju, mjestu gdje smo jučer željeli spavati, no razlog zaustavljanja je bila Markova zadnja guma koja pušta. Boljim pregledom ustanovili smo da ove zimske gume koje vozimo za Soči možda i nisu bile baš idealan odabir. Naime, guma se kotrlja odlično, (doduše pravi malu buku, no na to smo se priviknuli), I doista što se “vozivosti” tiče ne bi bilo nekih primjedbi, makar uvjeti do sada nisu pravi zimski, ali ovo je već druga guma nakon samo 500 km na kojoj vidimo znatna oštećenja. Mislim da ćemo morati malo voditi brigu o tome I možda čak prvom prilikom kupiti par dobrih vanjskih guma, jer imamo samo jednu rezervnu vanjsku gumu.

Promijenili smo zračnicu, popili čaj i nastavili u istom ritmu sve do Vršca koji je 96 km udaljen od Zrenjanina do kojeg stižemo, kao što sam već objasnio, vrlo brzo, oko 13h.

Tijekom cijelog dana gusta magla, gotovo nikada vidljivost nije prelazila 100 metara, nerijetko i puno manje, tako da zaista nije bilo mogućnosti uživanja u prirodi, stoga smo samo stiskali po pedali i brojali kilometre.

Bilo je to pedaliranje na koje sam, čak i u biciklističkom smislu, baš onako… ponosan. U obzir treba svakako uzeti I naše iznimno teške bicikle na ovom putu (između 50 i 60 kg).

Dečki su bili odlični.

U Vršcu, zasluženi ručak u restoranu Leskovčanin.

Taj je restoran, Marku i meni ostao u lijepoj uspomeni još od našeg putovanja u Peking prije gotovo 6 godina. Kod Leskovčanina se u svakom slučaju treba naručiti Leskovački voz, pa smo se tako sva trojca malo provozali kroz nekoliko stanica, ali bez zustavljanja. Ćevapi, vešalice, kobasice, uštipci , malo zapečenog grla, pečene paprike…

Malo smo pričali o kalorijama, ali kratko, jer to na ovom mjestu nije imalo smisla.

Ostali smo kod Leskovčanina duže nego što smo planirali, ali nismo požalili, a onda smo stisnuli po pedali, tih zadnjih 36 kilometra i za malo manje od dva sata stigli do Banatske odnosno Stare Palanke, gdje sutra prelazimo Dunav i ulazimo , kao što ovdje kažu, “pravu Srbiju”

Smjestili smo se na samoj obali Dunava, malo omirisali riblju čorbu i polako krenuli s večernjim zadacima, dnevnik i slike….po pedali

Mladen Gaćeša

Trip dist…134km

Ride time…..5h48min

Avg speed…23km/h

N 44º49’37,4’’

E 21º20’22,9’’

 

Mladen Gačeša

Vožnja biciklom naš je način života. Nismo sportaši i naš biciklistički klub nije natjecateljska momčad, nego udruga koja okuplja bicikliste koji vole putovati i one kojima je bicikl prometalo s kojim se kreću Europom i svijetom. Mi nismo biciklisti. Mi smo ljudi koji voze bicikl.

Komentari nisu dopušteni.