Chertsey – Salisbury

28. srpnja 2012.
Komentari isključeni
2.510 Pregleda

33. Dan – 27.07.2012

Oblačno jutro, spremamo šator na brzinu, dok je još suho i ne počne kiša. Kafić pored je ujedno i restoran, nemamo volje do dučana u kupnju pa pada odluka za engleski doručak, da i to probamo. Od tri opcije, uzimamo največi meni uz kojeg imamo neograničen pristup bifeu – švedskom stolu (u Engleskoj :)) – za svaki slučaj.

Taman počinje kiša, odluka da doručkujemo u restoranu se pokazala dobrom. Na stol dolazi tanjur: jaje na oko, tost, pohani kruh, šampinjoni i prženi špek. Zvuči dovoljno, da za nekoga tko će nakon toga sjediti za stolom u uredu a ne pedlirati cijeli dan. Doručak je ukusan, ali ga „popravljamo” sa hrpom maslaca, mini nutella, tostova, meda, sokova i jogurta iz „neograničenog” pristupa bife-u. Mislim da če to sa „neograničenim” nakon nas uskoro izbaciti iz menija. Nakon kave kiša brzo prestaje te izlazi sunce, punih želudca spremni smo za pokret.

Od mogučih cesta prema odredištu, na mapi gledamo one koje imaju tri ili više brojčanih oznaka jer što ih više ima, cesta je lokalnija. Npr, autoput u Engleskoj nosi oznaku M3, na njega naravno ne možemo biciklom, dok je A33 brza cesta – po njoj možemo, ali zbog količine prometa ne pomišljamo. Nakon toga idu ceste A303 i B3400 nižeg stupnja, odlučujemo se na takve.

Bez obzira, promet je i dalje gust, no barem vodi kroz mjestašca, seoca i šumarke. Putem nas zaustavlja poštar Royal maila, bicilirao je Iranom, Indijom, Nepalom, pravi lik. Ne pedalira več neko vrijeme, kaže „godine i dvoje djece”, ohrabrujemo ga da nikada nije kasno te neka posjeti Hrvatsku biciklom. Razmjenjujemo kontakte, ja mu svoju email adresu pišem na kartu Lastova koja mi je ostala u prednjoj torbi, te da obavezno tamo ode, garantiram mir, tišinu i netaknutu prirodu. Pozdravljamo se sa njime, sretan je što radi ovaj posao jer je cijeli dan na biciklu i biva plačen za to.

Ručamo u Basingstoke-u, na livadi pored obiteljskih kuća. Prilazi nam stanar, već pomišljam na pretnje policijom kad pita dali trebamo vode. Zahvaljujem se pošto imamo dovoljno, te razmatram svoje predrasude.

Kasno poslijepodne je kad prilazimo Andoveru, odluka je da ne idemo dirketno na Stonehenge koji je relativno blizu. Ne znamo do kada je lokalitet otvoren, pa da ne bude sve na knap ili dođemo na zatvorena vrata. U Chertsey-u smo dobli informaciju da imaju kamp u Salisbury-u, što nam je 15ak km ispod. Do tamo imamo od Andovera 20ak km koji nam na kraju traju cijelu vječnost. Engleski brežuljci i konstantna vožnja gore – dole cijeli putem uzimaju dah, osječamo umor te se svaki uspon čini dugačak. Oko nas livade i pašnjaci, ne nadzire se gradić, sad tek nakon 150 km od Londona promet se napokon smanjio.

Stanka na benzinskoj pumpi, osvježavamo se sa ciderom ili ti jabukovcem. Paše nam, gazirano piće sa kiselkastim okusom, nije niti približno sličan ovim zašečernim ciderima koji se nude kod nas. Osjetimo ga u glavi i nogama, ima preko 6% alkohola. To nam baš treba kao moralna podrška da lakše odpedaliramo završni dio.

Još par uspona i vidimo veliku crkvu (ponovno: ili katedralu?) u daljini. Pogled na mapu, nema nikakvog većeg mjesta na putu, samo što nismo stigli. Silazimo u gradić, odmah do impozantne građevine te radimo par slika. Večer je, brzo pronalazimo kamp, ponovno skromna večera i spavanje. Do „Stona” (Stonehenge op.a) imamo 15ak km sjeverno, a ujutro prije nego krenemo dat ćemo novu priliku engleskom doručku te popiti kavu u gradiću. Nakon posjeta Stonehenge-u ćemo prema Bath-u te na vlak. Taj dio puta bi trebao biti skroz miran jer naselja usput ima jako malo.

Hrvoje Vešligaj

Život je kao vožnja biciklom: treba neprestano ići naprijed, bez zaustavljanja - da se ne izgubi ravnoteža. Albert Einstein

Komentari nisu dopušteni.